Kategorije
poezija

Aleksandra Načinović – neobjavljene pjesme

UŽASNO MLADA

Starost je ružna ružna
Vičeš dok svira “Pooh”
Treba spaliti sve knjige govoriš
Ali ne prestaješ kupovati novine
Za potpaliti peć, braniš se
Dva puta se okrenem oko sebe i opet sam djevojčica
Što bi ti sad rekao
Možda opet hodaš s Drenove do Kozale
Nudiš mi poljubac u obrijani obraz
I sijevnu plave oči ispod hladnog neba
Roza oblak na crijepu odmara
Kao nekad kroz šumu
Tvoje noge po rosi gaze
Iza zavjese škiljimo, gledamo
Mladost kako korača uz prugu
Ti si kao i uvijek blaga i nasmijana
On lijepom rukom odmjereno gestikulira
Kožni remen od sata kojeg je kupio u Švicarskoj
Već u penziji, gost svoga sina
Ja sam gost tvog sna u zemlji koja mi ne vjeruje
A druga u pozadini koju ne razumijem
Kuham marmeladu od jagoda
U Sarajevu na pozornici u bijelu plahtu odjevena
Mucam neke riječi Kastanedine
Dobijam buket cvijeća, skroz mi je nejasno zašto.
Nespremna preplašena i užasno mlada

 

KUBA

Ne želim napisati priču o putovanju s posuđenim koferom i sto franaka u novčaniku.
Ili ono u biznis klasi na Maldive.
Ili Costa Rica
Ili Rajastan Indija
Ili Afrika
Kuba!
Na trgu mi nudi čitanje dlana i crvenu narakvicu protiv uroka.
Gleda ga i kaže možda to i potraje
Smije se i pali cigarilos puše mi dim u lice
U nedostatku crne kokoške i osušenih nožica
Bosih nogu na kojima plešu srebrni zvončići
U bijeloj košulji na volane tjera zle misli iz moje glave
Pobijedit ćeš sve neprijatelje
Za dvadeset dolara i bocu likera od ruma oslobađa me vezanosti
Navečer zapali ostatak cigarilosa kraj prozora
I misli na mene kao na big mamu
Mi žene moramo se držati zajedno
I biti povezane
Nosi često bijelo i ne govori svoje tajne
Prijateljima
Na nebu te netko čuva
Žena čije ime počinje s A.
Plati joj misu čim se vratiš
I ne skidaj narukvicu ni na tuširanju.

 

SAMOHRANE MAJKE

Sanjam da crno bijelog mačića učim hodati stepenicama.
Umorna od dežurstva mislim o kćeri
Dok mi zajapurena lica objašnjava
Bit ću dobra,
Više neću stavljati ljepilo na Martinu stolicu.
U pregrijanom kupeu vlaka
Miriše na hranu iz restorana.
Iz magle izranja crkveni toranj
I sive platane kao krdo slonova.

Do mene sjedi učiteljica,
U slobodno vrijeme prodaje Herbalife
Plava visoka žena vodi piano bar
Kao vatrogasac penje se
Zavojitim stepenicama, bdije san svoje djece
Četvoro ih je…
I koliko šampanjca ode u jednoj noći, pita kontrolor
Stari Elvis, namašćene crne kose .

Putujemo na prosvjed u Bern.

 

SLUČAJNOST?

Možda nije slučajno da buket osušenih ruža
Leži na knjizi Oriane Fallaci
Možda nije slučajno, što je biram s police u njegovoj pidžami
Odnijela sam je u žaru pakiranja, bježeći iz kuće vlastitih snova.
Možda nije slučajno što otvaram knjigu na stranicama
Koje govore o mrtvim ljubavima što ostavljaju prazninu
Poput odsječenog uda.
Možda nije slučajno što me Orianine oči gledaju blago
Sa stranice knjige koja nosi ime „Insciallah“,
Era bez boga.

 

Aleksandra Načinović