(Autor: Franjo Nagulov)
***
skicirane grudi moje majke
krvare prema potrebi.
njihova zmijolikost, malaksala kao
bezrazložna poredba,
rezultat je zbroja bježanja od kojih
je oduzet bijeg.
***
moja majka: kopito uronjeno u rakiju pomiješanu s
prethodno smrvljenim analgetikom; vensko
račvanje na dva posustala padeža od kojih ću jedan
ostaviti kod kuće, a drugi, da bih psovao kao čovjek, ponijeti sa sobom
stoga što sam netom pred svitanje prestao listati
prvopričesni molitvenik, prestao gutati skakavce.
***
moja majka nema zube. ugradila mi ih
je u kosti da bih prohodao. hranu je zatim
žvakala dugo i strpljivo: biljojed
nečujnih ušiju.
***
k tome je pokretni grob, pomoćni glagol
premješten na rečenično začelje: stablo koje
će komunalna služba posjeći vodeći
računa o rasvjetnim tijelima noću nalik na
karamelizirane sunčeve suze što gore, a
ne podržavaju gorenje.
***
sjećam se: jednom sam joj rekao bit ću
svećenik na što je proklela i mene i
boga koji je tako odlučio. u prvim sam
satima ljeta odustao od potrage za svetošću
otišavši s dečkima u provod. bila je sretna kao
predizborna poredba na plakatu koji nitko
ne čita; tih je dana, kuhajući ručak, voljela
i mene i oca prestala pušiti. načetu
sam kutiju sa sobom ponio na studij. nosio
sam šareno: osamnaestu nedjelju u godini
nešto novca za usput.
***
moja majka: bol u trbuhu koji se širi
koncentrično navodeći me na pomisao da
živimo u vremenu ološi i beskičmenjaka; u
vremenu zamijenjenih teza kojim nepotkupljivi
borci za ljudska prava zarađuju za život. u vremenu
povišene tjelesne temperature, dobro odgojenog
pamćenja i sve banalnijih nastojanja da
pripitomim genitiv.
