Žena koja bježi odlučila je očistiti svoje ljeto kao dagnju. Iščupati trunove iz stopala, iglice s dlana. Udaljiti se na ono što zovu
Živim u neboderu od dvadeset katova s pogledom na pučinu. U daljini: ništa. Samo nebo koje se spaja s morem. Na njega gledam
Žena koja bježi traži ‘pik spas za mene’, iako je nitko ne proganja. No, budući da je osjećaj progonjenosti osnova njenog identiteta, osnaživanje
Žena koja mrzi svog oca putuje u daleke krajeve i izučava kulture sasvim različite od one u kojoj je odrasla. Smatra da je
Because I can’t afford To be misread one more time Jesi li još ljuta zato što mislim da nas slučajno rođenje u
Čovjek koji mrzi svoju majku spremio je sva sjećanja na nju u kutiju koju je spalio iza kuće. Zatim je postavio veliku mrežu
Bila je srijeda. I bilo je ljeto. Sjedila sam do prozora i promatrala mjesta kroz koja smo prolazili. Autobus je sporo vozio. Zavirivala
Tibor je konačno krenuo na terapiju. Terapeut, miran čovjek (ili barem tako mora djelovati, misli Tibor) zabrinut je zbog njegove anksioznosti. Ne, to
“You like it darker? Fine. So do I. ” (S. King: You Like it Darker) Tišina kaplje po krovu, kucka u zidovima.
UŽASNO MLADA Starost je ružna ružna Vičeš dok svira “Pooh” Treba spaliti sve knjige govoriš Ali ne prestaješ kupovati novine Za potpaliti peć,
Ovo je njezin grad. Pozvala me, ili sam se sama pozvala. I sada sam tu. – Nađi si mjesto. – kaže. Ali ovdje
Uz romane američke spisateljice koje je kod nas prevela Maja Šoljan, a objavio Vuković&Runjić – „Moja godina odmora i opuštanja“ (2021.), „Eileen“ (2023.)