Kao što zna svaki ljubitelj horora: da bi funkcionirao, užas mora biti dovoljno stvaran. Kultni roman Ire Levina tako možda i nema toliko
Dijete odjednom poviče: – Tata! Odletjela je! Okrenem glavu prema glasu. Plastična, napuhana lopta na kojoj su šare koje mi iz daljine liče
SPREMNOST ŽRTVOVANJA I RAZUMIJEVANJA NAŠE OKOLINE O KOMPLEKSNOSTI PARKINSONOVE BOLESTI I NAŠE PATNJE, OBRNUTO JE PROPORCIJALNO DUŽINI VREMENA KOJE PREŽIVIMO PRIJE SMRTI. ČIM
Prvi se mačići u vodu bacaju Od bilo čega na svijetu najgori okus ima izdaja. Ostaje u ustima dugo poput žuči iz povraćotine.
„Bilo je ljeto kada zapravo želiš sve, a ne očekuješ ništa.“ OKTAVIJAN AUGUST „ O nutrini unutrašnjega“, 21. srpnja. 35. pr. Kr. Samo
Cika djece u Rijeci. Sama sam i hodam prema vodi i možda imam cigarete i on mi se kao nejasna želja mota po
Udah, uzdah, izdah, pogled prema nebu. Oblaci su paučina, njene ruke su opet dovoljno snažne za držanje željeznih drški ljuljačke, a možda je
Tri godine nastojala je u sebi vidjeti ono što je on vidio. Ili, ono što je tražio. Za čime je poslao pse tragače.
BUREK I NJIHALO U Krešimirovom gradu spremala se kiša. Debeli sivi oblaci protegnuli su se od Kvanja do Svete Ane, iako su groblja
Stari kolovrat svoji u kutu sobe i čeka. Možda želi da mu se netko približi, pogladi ga i pomiriše, kaže mu da na
U rukama vremena Znojni dlanovi pretvaraju pijesak u živo blato Minute su kratkog daha Tek balončići na površini Dani, tjedni, godine cijede se
U rukama drži papirnatu čašu i malim plavim očima zvjera uokolo. – Ne znam se vratiti kući. – kaže – Ostat ću na livadi,