Kategorija: Autori

Marina Kuzmić Laszlo rođena je 1978. u Zagrebu. Završila je studij engleskog i hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i pohađala Klasičnu gimnaziju. Prevoditeljica je, lektorica i urednica, specijalizacija plastični kirurg i psihoterapeut za sve vrste napaćenih tekstova. Njeguje kvalitetne odnose s djecom i mačkama, nešto ambivalentnije s bradatim muškarcima. Zanima je ljubav i psihologija odnosa, uglavnom tim redom. Piše cijeli život, na hrvatskom i engleskom jeziku. Objavljivala je poeziju u školskim i studentskim časopisima (μ, Ka/Os), na književnim portalima (Anna Lit, DPHJ, čovjek-časopis, booke.hr, Libartes, Poetris, Časopis Kvaka, Dunjalučar, Metafora, Fenomeni, Časopis Nemo, Gledište, Zvona i nari), te u književnom časopisu Riječi, a na engleskom u časopisima Balestra i Zest. Na Facebooku objavljuje poeziju i mikroproze. Piše i kratke priče, kao i osvrte (Perkatonic). Pohvaljena je na natječaju za književnu nagradu „Milivoj Cvetnić“ 2022. Pjesme su joj uvrštene u zbornik „Šaputanje lipe“ 2022. Prvu online zbirku, Odlično smo se razumjeli, objavio joj je u veljači 2023. Balkanski književni glasnik. Uvrštena je u zbirku pjesničkog natječaja „Josip Prudeus“ 2023. Ušla je u širi izbor Presing izdavaštva za najbolju zbirku pjesama 2024. i u uži izbor natječaja Perkatonic Skriptorija 2025. Bila je finalistica natječaja „Marija Jurić Zagorka“ za najbolju gorku priču 2025. Ožujak 2025. provela je na književnoj rezidenciji u Kući za pisce – Hiži od besid u Pazinu, u sklopu koje je vodila radionice poezije i proze za djecu i mlade. Uvrštena je u zbirku konkursa Zlatna trešnja u Tuzli za najbolju pjesmu za djecu 2025. te u Zbornik „Sreća je sol“ Devetog natječaja Gradske knjižnice Solin za najbolju neobjavljenu pjesmu 2025., kao i u zbirku kratkih priča „357“ Književnih vertikala 2025. Članica je Društva profesora hrvatskog jezika. Bila je urednica na blogu čovjek-časopis – regionalna književna panorama. Od 2025. na Instagramu stvara virtualne književne bedževe koristeći stihove regionalnih pjesnikinja.

Josipa Gogić rođena je 20. rujna 1985. godine u Osijeku, gdje je 2008. diplomirala na Ekonomskom fakultetu. Kao stručna suradnica bila je zaposlena na Rektoratu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku,  Odjelu za kulturologiju u Osijeku te Filozofskom fakultetu Osijek. Dobitnica je nagrade za najbolju pjesničku zbirku „Male stvari“ na Pjesničkim susretima u Drenovcima 2015. godine. Iste godine zbirkom pjesama „Nacrtati usne“ osvojila je Hrvatsku književnu nagradu Grada Karlovca Zdravko Pucak. Poeziju je objavljivala u hrvatskim i inozemnim književnim časopisima, publikacijama i zbornicima te sudjelovala na nekoliko pjesničkih festivala u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica je Društva hrvatskih književnika.

Bibliografija:

Prisutnost, Društvo hrvatskih književnika, 2024.

Žena žutih očiju, Fraktura, 2019.

Male stvari, Općinska narodna knjižnica Drenovci, 2016.

Nacrtati usne, Matica hrvatska Karlovac, 2015.

Sanja Bužimkić rođena je 1970. u Podravskoj Slatini. Osnovnu  školu i Centar za kulturu i umjetnostzavršila je u Zagrebu, gdje je na Filozofskome fakultetu  diplomirala filozofiju, ruski jezik s književnosti i knjižničarstvo. Živi u Sisku. Bavila se novinarstvom i prevođenjem. Radi kao profesoricafilozofije, logike i etike te školska knjižničarka. Objavljuje  priče u časopisima QUORUM, FORUM, PLIMA, RIJEČI, KNJIŽEVNA RIJEKA, NOVI SISAČKI TJEDNIK, MODRA LASTA, SMIB, RADOST, PRVI IZBOR, u internetskome časopisu KNJIŽEVNOST UŽIVO (Rijeka) te na portalu PRVI PISCI NA MREŽI. Ulomci Sanjinih pripovjedaka za djecu i mladeobjavljeni su u nekoliko   udžbenika I čitanki  zaosnovnu školu. Objavljivana je u književnimzbornicima I zbornicima finalist književnih natječaja.
Objavila je pet zbirki pripovjedaka: O MUZAMA, MAČKAMA I ZABRANJENIM LJUBAVIMA (Grad Hrvatska Kostajnica, 2005.) , TO JE BILO NEIZBJEŽNO (DPK M. Cvetnić, Hrvatska Kostajnica, 2014.), ČAROBNE CIPELE (Hrvatsko društvoknjiževnika za djecu i mlade, Zagreb,2014.), ZAČINJENE I DRUGE PRIČE (Društvo hrvatskihknjiževnika, Ogranak Sisačko-moslavačke županije, 2024.), TRAGAČI ZA ZVIJEZDAMA (Hrvatsko društvoknjiževnika za djecu i mlade, Zagreb, 2025.), zbirkupoezije SAMO SAM SE ŠALILA (Sisačka udruga zapromicanje alternativne i urbane kulture, Stupno, 2020.) te slikovnicu SISAK U MOJIM KORACIMA (vl.naklada, objavljeno uz financijsku potporu GradaSiska, 2018., koautorstvo s Anom Bošković).

Sudjeluje na književnim tribinama STIHOVNICA SISKA i  ZALOGAJ POEZIJE, članica je Društvahrvatskih književnika, Ogranka Sisačko-moslavačkežupanije istoga Društva, Hrvatskog društvaknjiževnika za djecu i mlade te Matice hrvatske(Zagreb).

Anica Miličević (Mostar, 1991.) je profesorica violine, ljubitelj knjiga i slobode, skupljačica snova dvojice šašavih dječaka i svemirska suputnica jednoga posebnoga čovjeka. Svoje obrazovanje započinje i završava u rodnome Mostaru, osnovna škola, Gimnazija fra Grge Martića i Glazbena škola Ivana pl. Zajca, te na koncu Studij Glazbene umjetnosti, smjer violina i etnomuzikologija. Trenutno živi i radi u Osijeku, putuje mislima i neizgrađenim koridorom 5c za Mostar. Od malena zapisuje svoje misli i sjećanja. Objavila je svoje tekstove u zbirkama priča Perunikine besjede (Društvo ljubitelja književnosti Littera, Osijek, 2022.), Čarolija Božića (Prof&Graf, Tenja, 2022.), Odjeci grada na Dravi ( Prof&Graf, 2025.). U godini 2023. ušla je u uži izbor od deset autora na natječaju za nagradu Mak Dizdar (Festival Slovo Gorčina) za neobjavljenu zbirku poezije, širi izbor za nagradu Kritična masa 2023/2024, te širi izbor za nagradu Ranko Marinković Večernjega lista 2023/2024. Kratka priča „Ovo nije priča o ljudima“ drugonagrađena je na natječaju Pišem ti priču vol.12 Gradske knjižnice Samobor, rukopis poezije „Kronike pripadnosti“ prvonagrađen na 35. Pjesničkim susretima Drenovci i objavljen
2025. godine u nakladi Općinske i narodne knjižnice Drenovci, te je njena priča „Zgrada koje nema“ odabrana među 15 nagrađenih priča na Festivalu jednominutne priče u Požegi 2025. godine. Prozne crtice i ponešto poezije objavila je na stranicama Booke.hr, *čovjek-časopis*, Metafora, Časopis Kvaka i Ajfelov most.

Sanja Domenuš (Sisak, 1966.), predškolski odgoj je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Piše poeziju, haiku poeziju i dječju poeziju.
Poeziju objavljuje u zbornicima, antologijama i raznim časopisima.
Članica je DHK i HDK za djecu i mlade.
Voditeljica tribine“ Zalogaj poezije u Sisku“.
Godine 2019. osvojila je prvo mjesto na 4.međunarodnom haiku natječaju u Bugarskoj u konkurenciji više stotina autora.
Na natječaju za nagradu „Književni pleter Sisačko-moslavačke županije, 2020.osvaja prvo mjesto za poeziju, u organizaciji Zajednice kulturno umjetničkih udruga SMŽ.
2021.g osvojila je nagradu „ KORZO SLOVA“ Društva hrvatskih književnika za najbolju neobjavljenu knjigu SMŽ.
2023. osvojila je prvu nagradu za haiku poeziju u Ivanić-Gradu i drugu nagradu u Japanu.
2025.osvojila je drugu nagradu u Japanu za haiku pjesmu i nagradu „Kitica“, za zbirku dječje poezije „Veliki zubi malih ljudi“koje joj je dodijelilo DHK za djecu i mlade.

Do sad je objavila:
„ Djevojčica koja je jela kamenje“, zbirka poezije, 2019.g.
„ Čistačica lignji“, zbirka poezije, 2022.g..
„Šetnja sa Szymborskom“, zbirka poezije, 2022.g.
Zbirka „Šetnja sa Szymborskom“ je uvrštena u 6 finalnih naslova nagrade DHK „ Tin
Ujević“ 2023.g.¸
Zbirku haiku poezije „Muha na kruhu“, 2024.g.
Zbirku dječje poezije „Veliki zubi malih ljudi“, 2024 g.