Proza

Vraćao sam se iz bolnice, uvijek istim putem. Izvući će se, neće se izvući, nisam više znao, nitko to više nije znao. Izludjet

Tih dana bih samo sjela na stari zeleni bicikl koji je već bio prilično spor i u lošem stanju te krenula prema istoku.

I te je godine Marlena dobila nagradu za svoj divno uređeni vrt. Nagrada se u malenome mjestu u kojemu je živjela dodjeljivala svake

Već se dugo spremao krenuti na plivanje. Bazen u blizini stana bio je otvoren prije nekoliko tjedana i nije mogao biti natrpan ljudima,

Magla se spustila kasno popodne, nenadano. Uhvatila nas je usred šume. Stuštila se, sručila, spustila na nas poput zastora u kazalištu. A sve

Godinu dana… manje, više. – Godinu dana?! Mireline lijepe plave oči obrubljene crnom olovkom su seraširile prema meni. Mirela je otvorena prema novom,

Stao sam da zapalim cigaretu i pogledam na sat, a onda sam shvatio da nemam ni cigaretu ni sat. Imam pametni telefon, ali

Samo se moram prilagoditi. Još malo i bit će bolje. Bit će super. Nikada neću zaboraviti kada sam prvi put popušila cigaretu. Ljepljivo

Bojim se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu. Dok je Toma Akvinski, još tamo u trinaestom stoljeću, strahovao od tog neznanog čitatelja

Firme su im se nalazile u istoj zgradi na različitim katovima. U jednoj tipičnoj, modernoj, poslovnoj zgradi, izvana u obojenom staklu i prozorima

To je bio nevidljivi prozor. Nitko te nije vidio ako si kraj njega stajao. Tako smo se prema njemu ponašali. To je bio

Prelijevam kipuću vodu preko zapržene kave. Kuhinjom se razlije znani miris pripadanja. U našem starom komšiluku kava se uvijek zalijevala sa šalicom viška.