Proza

To je bio nevidljivi prozor. Nitko te nije vidio ako si kraj njega stajao. Tako smo se prema njemu ponašali. To je bio

Prelijevam kipuću vodu preko zapržene kave. Kuhinjom se razlije znani miris pripadanja. U našem starom komšiluku kava se uvijek zalijevala sa šalicom viška.

Polako se primiče kinu shopping centra. Na pravom je katu, ali mora još obići dva restorana i kafić da dođe do njega. Prolazi

Lidija, žena okruglih trideset godina, spuštala se s prvoga kata poput neke starice. Kroz jedini prozor na stubištu jutarnje zrake dodatno su pozlatile

I. Partitura Najerotičniji i ponajviše zaista ‘goli’ dio ljudskog supstrata – esencije – jest glas. I onaj tko zaista poznaje cijeli raspon nečijeg

Želim shvatiti zašto je sve bilo puno, zatim prazno. O punom i praznom, tako se zvala odlična zbirka priča koju sam davno pročitala.

Zato što pišem   Zato što pišem! Viknuo je, činilo mu se, ali nije mogao biti siguran, u glavi mu je tutnjalo, a

SPREMNOST ŽRTVOVANJA I RAZUMIJEVANJA NAŠE OKOLINE O  KOMPLEKSNOSTI  PARKINSONOVE BOLESTI I NAŠE PATNJE, OBRNUTO JE PROPORCIJALNO DUŽINI VREMENA KOJE PREŽIVIMO PRIJE SMRTI. ČIM

Prvi se mačići u vodu bacaju Od bilo čega na svijetu najgori okus ima izdaja. Ostaje u ustima dugo poput žuči iz povraćotine.

„Bilo je ljeto kada zapravo želiš sve, a ne očekuješ ništa.“ OKTAVIJAN AUGUST „ O nutrini unutrašnjega“, 21. srpnja. 35. pr. Kr. Samo

BUREK I NJIHALO U Krešimirovom gradu spremala se kiša. Debeli sivi oblaci protegnuli su se od Kvanja do Svete Ane, iako su groblja

Stari kolovrat svoji u kutu sobe i čeka. Možda želi da mu se netko približi, pogladi ga i pomiriše, kaže mu da na