„Idem tamo gdje se drobi, gdje će biti sijena, zobi. Idem, evo, čemu kriti: u Bremenu mogao bih još i gradski svirač biti
– Umoran sam… ne mogu dalje – izgovori Vid, gotovo šaptom, prekine trčanje i padne na lišće. Čini to sigurno i opušteno, kao
Dogodilo se nešto čudno. Osim što se sve oko nas počelo sažimati na nazivnik virusa koji nas je prvo presavio, a zatim ispljunuo
Dragi Prijatelju, ne bi vjerovao koliko sam priča u sebi posvetila tebi, ili u koliko si njih bio glavni lik. Ali, ono što
Mjesec proljeća je bio. Noć je već užurbano otvarala vrata jutru. Udahnula sam ustajali zrak bolničke sobe. Pogled mutan, mrenast, pun nejasnoća. Još
Vraćao sam se iz bolnice, uvijek istim putem. Izvući će se, neće se izvući, nisam više znao, nitko to više nije znao. Izludjet
Tih dana bih samo sjela na stari zeleni bicikl koji je već bio prilično spor i u lošem stanju te krenula prema istoku.
I te je godine Marlena dobila nagradu za svoj divno uređeni vrt. Nagrada se u malenome mjestu u kojemu je živjela dodjeljivala svake
Već se dugo spremao krenuti na plivanje. Bazen u blizini stana bio je otvoren prije nekoliko tjedana i nije mogao biti natrpan ljudima,
Magla se spustila kasno popodne, nenadano. Uhvatila nas je usred šume. Stuštila se, sručila, spustila na nas poput zastora u kazalištu. A sve
Stao sam da zapalim cigaretu i pogledam na sat, a onda sam shvatio da nemam ni cigaretu ni sat. Imam pametni telefon, ali
Bojim se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu. Dok je Toma Akvinski, još tamo u trinaestom stoljeću, strahovao od tog neznanog čitatelja