Nevenka Pupek rođena je u Zagrebu 1969. godine. Diplomirala na Fakultetu elektrotehnike i računarstva.
Pjesme i kratke priče objavljene su joj u časopisima, zbirkama i zbornicima.
Objavila digitalne zbirke poezije „Nedovršena“ (2012.) i „Korozija“ (2013.) te tiskala zbirku „Bizarne himne (2014.).
Zbirku „Srcokaz“ koju je napisala zajedno sa Gordanom Vaš objavio je „Presing-nezavisno izdavaštvo“ u ediciji „Van toka“ 2022. godine
Zbirka kratkih priča „Marilyn u čekaonici“ objavljena joj je u izdanju CeKaPe-a 2022. godine.
Farah je rođena 2003. godine u Sarajevu, gdje je i završila fakultet Vizualnih umjetnosti i dizajna vizualnih komunikacija. Trenutno radi na projeku koji nastoje Sarajevo učiniti zelenijim i boljim za sve njegove građane i goste. Pored trenutnog rada, ima iskustvo i u marketinškoj agenciji, Al Jazeera Balkans, kao i drugim poslovima. Puna života i želje za promjenama, aktivno učestvuje u mnogim aktivnostima van poslovnog, pa je tako često možete sresti na radionicama i treninzima.
Sve školovanje obavio u Zagrebu – osnovnu, zagrebačku 5. gimnaziju i Visoku školu za vanjsku trgovinu. Ovu posljednju nisam završio, već samo apsolvirao. Ostalo mi je bilo par ispita, ali me, vrtirepa, ‘škola života’ više privlačila od diplome.
Od studentskih dana pa do pred rat radio sam kao turistički komercijalist (organizator putovanja) u tri različite putničke agencije; zadnja od njih bila je Generalturist. Naputovao se širom svijeta.
Paralelno s time bavio sam se pisanjem (za razne novinske publikacije) i prevođenjem, kao privatni izdavač izdavao znanstvenu fantastiku, dizajnirao lutke i druge igračke itd.
Za rata, nakon vrlo kratke epizode nošenja oružja kao dragovoljac, radio sam za tokijski Asahi Shimbun kao njihov ‘fikser‘ i dopisnik iz Zagreba, a zatim za UNPROFOR vodio dnevni bilten na engleskom jeziku s pregledom pisanja hrvatskog tiska.
Nakon rata takvu sam publikaciju, pod imenom MediaScan, pokrenuo nezavisno, kao izdavač i urednik. Izdavao sam ju od 1996. do 2012. za potrebe pretplatnika, uglavnom diplomatskih i poslovnih predstavništava u Hrvatskoj i niza međunarodnih organizacija. 2012. sam izdavačku firmu prodao i otišao u mirovinu.
U mirovini se bavim pisanjem i prevođenjem poezije, prevođenjem proze i stručnih tekstova (do sada šest romana i golem niz različitih drugih publikacija), te vođenjem turista na razglede Zagreba. I jamranjem na društvenim mrežama.
Literarno pisanje uvijek mi je isključivo bilo hobi. Napisao sam nekoliko pripovijetki, te stotinjak soneta, od kojih nekoliko na kajkavskom. (Zagrebačku urbanu kajkavštinu smatram materinskim jezikom.) Formalno nikad nisam objavljivao literarne radove. Prisutni su samo u raznim inozemnim fanzinima i na internetu.
Osim pisanja poezije, ponešto sam ju i prevodio, posebno domaću poeziju na engleski: Cesarića, Vidrića, Nazora, Dizdara… Najviše sam ponosan na engleski prepjev Nazorovog ‘Cvrčka’ objavljen u časopisu ‘Most’ 2021. godine.
Denis Giljević rođen je 1971. godine. Omatorjeli je kvazinovinar, parakopirajter, pseudodizajner, olfoperformer, nazovipisac, foromontažer. Unatoč diplomi PMF-a, sve je samo nije inženjer biologije.
Osim na stranicama samostalnih zbirki priča: Prodane dušice, ISKRivljENA priČELJAD i Švorcvaldski siromaharadža, pričuljci su mu razasuti po zbornicima & časopisima. Neke su njegove priče ušle i u finale natječaja Pišem ti priču, 2016., Slavko Kolar, 2017., 2022. i 2023. Zvona i nari, 2017. te u završnicu natječaja časopisa Kvaka, 2019.
Najsvjetlije točke su mu 1. i 2. nagrada za najbolju SF priču, 3. nagrada za satiričnu priču „Bog uzima, bogat daje“, 1. nagrada za dječju priču „Roni Suzić u petlji prevrtljivosti“, 2. nagrada za priču „To će biti taj dan“ & pohvala za „Glupu priču“, 3. mjesto na natječaju „Zagrli Zemlju pričom“ te 2. mjesto na natječaju za najbolju jednominutnu priču Gradske knjižnice Požega s pričom.
Od danas do sutra živi i od jutra do sutra radi (budalaštine) u Zagrebu.
Robert Lehpaner rođen je 1969. godine u Frankfurtu na Majni. Više puta se do sada selio između Frankfurta i Zagreba, a zadnjih dvadesetak godina živi u okolici Zagreba. Školovao se djelomično u Frankfurtu, djelomično u Zagrebu. U Frankfurtu je završio elektrotehnički fakultet.
Unatoč tome što je tehničke struke, čitanje i pisanje ga odavno zanima. Nekoliko godina pisao je članke za Vjesnik u kojim je komentirao razne aktualne teme. Godine 2022. odlučio jepokrenuti vlastiti blog, na kojem piše svoja razmišljanja o raznim društvenim temama i događajima: https://zivjeti-u-hrvatskoj.blogspot.com/
Okidač za ulazak u svijet beletristike mu je bio 2019. godine. Kako ga inače zanima povijest, nekim povodom, kojeg se ni sam više ne sjeća, pretraživao je na internetu onaj manje poznati dio života Ive Andrića kao diplomata u službi Kraljevine Jugoslavije. Andrić, čiju “ćupriju na Drini” je djelomično čitao u školske dane, ga je zaintrigirao, pa je odlučio zaviriti u njegova ostala djela. Ne odmah u romane, nego za početak u pripovjetke. Na Interliberu mu je došao uruke paket knjiga s Andrićevim pričama, i od tada se intenzivno posvetio čitanju beletristike poznatih književnika s prostora bivše Jugoslavije, kao i poznatih njemačkih književnika. To mu je dalo inspiraciju iskušati se i osobno u pisanju te je pokrenuo blog s kratkim pričama: https://moje-kratke-price.blogspot.com/. Knjigu „Soba 202 i druge priče“ i svoj prvi roman „Kaznionica“ objavio je 2024., a svoj drugi roman „Münchenski gost“ objvaio je početkom 2026. godine.
