Kategorija: Autori

Anica Miličević (Mostar, 1991.) je profesorica violine, ljubitelj knjiga i slobode, skupljačica snova dvojice šašavih dječaka i svemirska suputnica jednoga posebnoga čovjeka. Svoje obrazovanje započinje i završava u rodnome Mostaru, osnovna škola, Gimnazija fra Grge Martića i Glazbena škola Ivana pl. Zajca, te na koncu Studij Glazbene umjetnosti, smjer violina i etnomuzikologija. Trenutno živi i radi u Osijeku, putuje mislima i neizgrađenim koridorom 5c za Mostar. Od malena zapisuje svoje misli i sjećanja. Objavila je svoje tekstove u zbirkama priča Perunikine besjede (Društvo ljubitelja književnosti Littera, Osijek, 2022.), Čarolija Božića (Prof&Graf, Tenja, 2022.), Odjeci grada na Dravi ( Prof&Graf, 2025.). U godini 2023. ušla je u uži izbor od deset autora na natječaju za nagradu Mak Dizdar (Festival Slovo Gorčina) za neobjavljenu zbirku poezije, širi izbor za nagradu Kritična masa 2023/2024, te širi izbor za nagradu Ranko Marinković Večernjega lista 2023/2024. Kratka priča „Ovo nije priča o ljudima“ drugonagrađena je na natječaju Pišem ti priču vol.12 Gradske knjižnice Samobor, rukopis poezije „Kronike pripadnosti“ prvonagrađen na 35. Pjesničkim susretima Drenovci i objavljen
2025. godine u nakladi Općinske i narodne knjižnice Drenovci, te je njena priča „Zgrada koje nema“ odabrana među 15 nagrađenih priča na Festivalu jednominutne priče u Požegi 2025. godine. Prozne crtice i ponešto poezije objavila je na stranicama Booke.hr, *čovjek-časopis*, Metafora, Časopis Kvaka i Ajfelov most.

Sanja Domenuš (Sisak, 1966.), predškolski odgoj je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Piše poeziju, haiku poeziju i dječju poeziju.
Poeziju objavljuje u zbornicima, antologijama i raznim časopisima.
Članica je DHK i HDK za djecu i mlade.
Voditeljica tribine“ Zalogaj poezije u Sisku“.
Godine 2019. osvojila je prvo mjesto na 4.međunarodnom haiku natječaju u Bugarskoj u konkurenciji više stotina autora.
Na natječaju za nagradu „Književni pleter Sisačko-moslavačke županije, 2020.osvaja prvo mjesto za poeziju, u organizaciji Zajednice kulturno umjetničkih udruga SMŽ.
2021.g osvojila je nagradu „ KORZO SLOVA“ Društva hrvatskih književnika za najbolju neobjavljenu knjigu SMŽ.
2023. osvojila je prvu nagradu za haiku poeziju u Ivanić-Gradu i drugu nagradu u Japanu.
2025.osvojila je drugu nagradu u Japanu za haiku pjesmu i nagradu „Kitica“, za zbirku dječje poezije „Veliki zubi malih ljudi“koje joj je dodijelilo DHK za djecu i mlade.

Do sad je objavila:
„ Djevojčica koja je jela kamenje“, zbirka poezije, 2019.g.
„ Čistačica lignji“, zbirka poezije, 2022.g..
„Šetnja sa Szymborskom“, zbirka poezije, 2022.g.
Zbirka „Šetnja sa Szymborskom“ je uvrštena u 6 finalnih naslova nagrade DHK „ Tin
Ujević“ 2023.g.¸
Zbirku haiku poezije „Muha na kruhu“, 2024.g.
Zbirku dječje poezije „Veliki zubi malih ljudi“, 2024 g.

Marijana Petrović rođena je u Sisku. Ljubav prema umjetnosti razvijala je još od malih nogu.
Marijana Petrović dodala svom prezimenu i Mikulić.
U umjetnost povezuje sve ono što voli: boje, duhovnost, fotografiju, igru, kreativnost, mahnitost, glazbu, pjesništvo, tišinu, učenje…
„Umjetnici su poput pustinjaka duhovnika oni istražuju, očekujući duhovno nadahnuće i kreću u ostvarivanje otkrivenog.“-kaže Marijana.
Završila Filozofski fakultet – Pedagogijske znanosti, nakon fakulteta upisuje slikarstvo kod prof. Tanaya, a kasnije i Arthouse-College of visual Arts u Ljubljani, kod prof. Matic Kosa i prof. Mladena Jernejca , Sloveniji gdje je završila kao magistrica likovne umjetnosti smjer slikarstvo. Uz pisanje bavi se slikanjem i dosad je imala 17 samostalnih izložbi, 55-tak grupnih u tuzemstvu i inozemstvu, te sudjelovala u žiriranim izložbama.. Ilustrirala dvije slikovnice: „Šime zvani Mrak“ i „Mračaj“, napisala tri knjige „Siskulje“, „Duhopolis“ i „Mračaj“. Sudjeluje u likovnim edukacijama kao predavač. Na natječaju za nagradu „Književni pleter Sisačko-moslavačke županije, 2019. osvaja prvo mjesto za prozu „Siskulje“, u organizaciji Zajednice kulturno umjetničkih udruga SMŽ. Knjigu” Siskulje” zbirku poezije i proze objavila je 2019. godine u nakladi Sisačke udruge za promicanje
alternativne i urbane kulture, koja je između ostaloga otkupljena za distribuciju po knjižnicama od Ministarstva kulture i medija. Urednik knjige je Siniša Matasović, predsjednik Ogranka DHK SMŽ. Izdaje u mnogim zbornicima, časopisima, digitalnim stranicama.
Gostovala na Laudato televiziji kao gost Đure Vidmarovića. Na sisačkom radiu Quirinus. U vrijeme rata slala duhovne pjesme na radio Monte Carlo. Član HDLU.

Rođen sam 20. travnja 1956. godine u Bolu na Braču. Po zanimanju elektroinženjer, ali sada u mirovini sretno živim u trećem braku u rodnom Bolu. Imam troje djece, a u invalidsku mirovinu kao slijepa osoba sam otišao prije četrnaest godina s radnog mjesta ravnatelja Centra za kulturu Općine Bol. Trenutno se bavim odgojem trinaestogodišnjeg sina, čitanjem i pisanjem. Objavio sam tri knjige – Inventura života 2020. Godine, Moj džepni svemir 2023. i Otočni blues 2025., a sad objavljujem tjedne kolumne na portalu Boljani.info pod nazivom Mali bolski razgovori. Član sam knjižnice za slijepe u Zagrebu posljednjih petnaest godina i od tada neumorno čitam, a s jednakim žarom i dalje pišem.

Zrinko Šimunić rođen je 9. ožujka 1961. u Čakovcu. Po struci inženjer elektrotehnike, živi i radi u Zagrebu kao elektroprojektant. Prvu zbirku poezije, „Terra magica“, izdao je u vlastitoj nakladi 1997. godine. Drugu knjigu pjesama „Pustalovina“ objavila je međimurska udruga za književnost „Reči rieč“ 1998. Knjiga pjesama „Organolirika“ izlazi u biblioteci književne udruge „Jutro poezije“ 2005. godine. Sve ove knjige prisutne su na mreži, u elektroničkom izdanju. U elektroničkom izdanju izdana je i knjižica odabranih pjesama ljubavne poezije „Cjelov rastopljene jagode“, u izdanju Ane Horvat, na web stranici Pjesnici Ane Horvat.

Godine 2007. Zrinko Šimunić izabran je u Društvo hrvatskih književnika (DHK). Četvrta knjiga pjesama  “Dijete Zapada” izlazi u biblioteci „Insula“, u izdanju grada Čakovca 2016. godine. Peta knjiga pjesama „Snovi i snohvatice“ također izlazi u biblioteci „Insula“ 2019. godine.

Za svoju poeziju autore je i nagrađivan. Dobitnik je nagrade „Ružica Orešković“ 2004. godine za rukopis knjige pjesama „Organolirika“ – nagrada koju je udruga „Jutro poezije“  jednom godišnje dodjeljivalo za knjigu pjesama neafirmiranih autora. Dobitnik je i nagrade Večernjeg lista, medijskog pokrovitelja književne manifestacije „Susret riječi“ 2005. godine, Bedekovčina, za pjesmu „Skodelica kave“, treće nagrade na Recitalu ljubavne poezije „Željka Boc“ u Mariji Bistrici 2018. godine – za pjesmu „Ranojutrica“ te druge nagrade na recitalu duhovne poezije „Josip Ozimec“ u Mariji Bistrici, za pjesmu „Virtual candle“.

Od 2018. godine do danas autor je više puta sam na raznim hrvatskim književnim natječajima pohvaljivan za haiku – časopis Iris (Udruga tri rijeke, Ivanić Grad), natječaj „Haiku kraj mogile“ (knjižnica u Oroslavju), natječaj za najbolji haiku gradske knjižnice „Juraj Šišgorić“ u Šibeniku, natječaj „Prema Suncu“ (DHK, HOO i veleposlanstvo Japana) …

Autor nastoji svoju poeziju redovito objavljuje u književnim zbornicima i časopisima diljem Hrvatske, a povremeno Slovenije i Bosne i Hercegovine.