Vjerovao sam da ću se ugušiti od zablude kako je literatura moja nada. Nisam želio više ni čuti za literaturu. Ne samo da
– Nemoj si snižavati cijenu – kaže mi ona. – To ti je tržište. Emotivno tržište – brzo pali cigaretu. U kafiću smo
Biram moram ti reći, meni se ona jako sviđa sva od kose i usta i brzih, vrckavih ruku traži nekakve sretne pjesme (ona
Santa Gospodo čast mi je svirati s vama dok oko nas tonu svi i sve osim tona Onaj Titanic je uzela toksična veza
Bakin broš prenosim iz jedne komode u drugu. Predmet me zaustavlja između planova, zadataka i izračuna. Glasove u sobi više ne čujem, postaju
Prvi put, svjetla mogu hodati po površini mora. Drugi put više ne mogu, ali zato imam sjećanje na toplinu glatke površine. I na
„Idem tamo gdje se drobi, gdje će biti sijena, zobi. Idem, evo, čemu kriti: u Bremenu mogao bih još i gradski svirač biti
Malo je pisaca doživjelo sudbinu koja je sada postala Kafkina – da su za života ostali gotovo potpuno nepoznati, a da su nakon
– Umoran sam… ne mogu dalje – izgovori Vid, gotovo šaptom, prekine trčanje i padne na lišće. Čini to sigurno i opušteno, kao
Dogodilo se nešto čudno. Osim što se sve oko nas počelo sažimati na nazivnik virusa koji nas je prvo presavio, a zatim ispljunuo
Dragi Prijatelju, ne bi vjerovao koliko sam priča u sebi posvetila tebi, ili u koliko si njih bio glavni lik. Ali, ono što
Strah od (ne)poznatog Nećemo pričati o tome koje je ljetovalište bolje ni gdje se može naći ljepši pogled, nestaće čarobni trenuci za tebe