Poezija

Bio sam putanja prijelomne vijesti Bio sam putanja prijelomne vijesti. Gradilište pored, beskrajno brujanje besciljne budućnosti, lomilo mi je duh. Bio sam drhtanje

ciklama ja te volim puštajući te da u uličnom susretu izrasteš u smreku koja ustrajno posti na bliskost šutnjom dok te obasipam zagrljajima

Melatonin Mom ocu nije trebao melatonin za spavanje i šta uopšte meni fali prestara sam za bajke ali taman u godinama kada se

Ljubav Kad se rodila sestra Imala sam tri ipo godine Majka me proglasila za veliku A sestra je rasla na njenom boku Kad

Ono što je ostalo Čitamo se, čitam obrasle ruže prstima. Krumpirove zlatice nastanile su se u mojim prsima, u majčinim krpama za stolove

* vidim po kretanju lišća dugo je bilo nepomično ljeto između naših lica nitko ne govori o tome u blistavo okrugloj krošnji uvijek

TIHO BRDO Slijedio sam te u srndaćev Mjesec, žetvu sijena, u divlje šparoge, rogove što rastu iz strništa. Gdje se jagode crvene kosom

* Margaret Mead govori studentima: slomljena bedrena kost njezino zacijeljenje prvi je znak civilizacije kako to pitaju studenti zar nije koplje zar nije

Rat dolazi u vaš grad! Pompezno najavljuju njegov posjet – Svuć će vas u podrume i odnijet će dan Trajat će tek toliko

[KALEMLJENJE] kad si me onomad ispustila iz ruku sunovratih se u ponor sebe čvrsto zatvorenih očiju i u nijemom vrisku spram užasa na

Bilješke s aerodoroma I. Svatko nosi svoj putnički ogrtač. Moj ogrtač je ogrlica. Srebrna, s kuglicama. Planeti su povezani nitima, fine srebrne veze

Bila je srijeda. I bilo je ljeto. Sjedila sam do prozora i promatrala mjesta kroz koja smo prolazili. Autobus je sporo vozio. Zavirivala