CJENKAM SE, BOŽE Cjenkam se Bože za nešto malo ali ne znam što bih Ti dala? Svjesna sam da nema ništa bez svega.
krtice kopaju tunele u voćnjaku mojih roditelja kreću prema kupinama koje majka bere plavim prstima i stavlja u široke staklenke sa šećerom otac
Umrla je Marija iz generacije 1986. Smeđokosa djevojčica zaklopila je okrugle oči, a bila nam je prijateljica iz c razreda. „Umrla je Marija,“
SILBA (pjesnikinja petkom pije pivo poslije posla i piše pjesme) baš je večeras bila lijepa, i imala zarazan osmijeh na književnoj tribini pjesnikinja
PORED TEBE Malena sam kao zrno gorušice kao kapar špica masline sjemenka lana tučak cvijeta padobran maslačka kljun ptića zub ribe atom snage
Skriveni svijet U maglovito jutro Sivilo postaje bistrina kako postaješ sve manji i pretvaraš se u životinjicu u grmlju Ovdje je život ogroman
U rukama vremena Znojni dlanovi pretvaraju pijesak u živo blato Minute su kratkog daha Tek balončići na površini Dani, tjedni, godine cijede se
Kuća izlaska Osjećam da mi korijenje nije uzemljeno čovjek bi pomislio dobro je to sad konačno možeš putovati izaći iz kuće iz zidova
*** Najugodnije trenutke provodim u zabačenim crkvama. U sparno popodne župnici ne čekaju vjernika, kamoli mene. Hladovina i tama gode tijelu, mirisi drveta
Najlon i vjetar Golemi nevidljivi najlon na krovu oronule garaže, pokraj staračkog doma, gonjen vjetrom proizvodi zvuk puščane paljbe, objave rata ili oružane
Reggae Negativa, svugdje tako otvorena nikad sramežljiva da se skriva, pozitiva, pokrivena zemljom kao da nije živa, tužno je to pa kad me
*** djeda zarobe brat ode u zatvor sretnu se u ćeliji širokoj sedamdeset godina brat mu kaže, pogledaš li me krivo rasporit ću