Poezija

Strah od (ne)poznatog Nećemo pričati o tome koje je ljetovalište bolje ni gdje se može naći ljepši pogled, nestaće čarobni trenuci za tebe

PJEGAVA LEĐA HODAJU MRAKOM Epoha je pornografije. A renesansi umjetnici mrtvi su svi . Na ničijoj zemlji u današnjoj kulturu nema mjesta za

Proljetna pjesma U proljeće kišem I pjesme pišem O svemu, samo ne o tebi U tuđim pjesmama Mravi umiru na pločicama I nema

Stojim usamljena, more mi zapljuskuje obalu odvojena od kopna slutim nadolazeće promjene. Ja otok u svim morima istu sudbinu nosim, pomorcu, težaku, pjesniku.

Umor je duboko u kući kuham sate u plavoj kući iz lonca izlijeću jata stihova gusta kao zobena kaša namještaj mrmlja u tinti

Crveni svibanj Ni tugu nemaju zaboravljeni mali kolodvori. Drže dosadu da ne uđe u grad. U kratkoj smjeni među odlascima vrijeme tek kradu–

OSAMDESET DANA Phileas Fogg u tih osamdeset dana obilazi svijet Zatim svaka na svoju stranu to isto čine Nellie i Elizabeth Razlika je

PREOBRAZBA Uvijek u svilenkasto jutro osjećam ponos zbog dostojanstva s kojim sam prošla kroz neizrečenu, modru večer. Dodirivala sam uobičajene stvari, koje su

CJENKAM SE, BOŽE Cjenkam se Bože za nešto malo ali ne znam što bih Ti dala? Svjesna sam da nema ništa bez svega.

krtice kopaju tunele u voćnjaku mojih roditelja kreću prema kupinama koje majka bere plavim prstima i stavlja u široke staklenke sa šećerom otac

Umrla je Marija iz generacije 1986. Smeđokosa djevojčica zaklopila je okrugle oči, a bila nam je prijateljica iz c razreda. „Umrla je Marija,“

SILBA (pjesnikinja petkom pije pivo poslije posla i piše pjesme) baš je večeras bila lijepa, i imala zarazan osmijeh na književnoj tribini pjesnikinja