Čim je klica bačena, počelo je bujanje. Male životinje su pobjegle. Zemlja se razmicala za korijenje. Propustimo ono što treba propustiti!- klicalo se.
Ruke su vezane, ali slike svejedno prolaze. Njezina žuta suknja koja nestaje u mraku ulice kao da je nikada nije niti bilo, žuto
Rekao sam joj da ne ide, da se ništa dobro ne može dogoditi izvan ovog pamuka, kugle, sigurnog okvira u koji sam nas
Sve je to trajalo jako kratko, na izlasku iz dućana znala sam da se radilo o priviđenju, snu u budnom stanju, nekoj vrsti
Tako je bilo, ali sada ostaje samo zazivanje Njega. Dogovor s Njim. Sve je osmislila. Zna da se to radi u noćima bez
Trebaš biti jako oprezan kada ulaziš u sliku. Pogotovo ako je nacrtana plavom i žutom, plavim očima i požutjelim prstima, jer će zelenilo
Muk čeka ispred zatvorenih vrata. Kucaš, ali nema odgovora. Vidiš li? Približiš li im se, postaviš li čelo na njihovu neumoljivost, ući ćeš
Ljudi uvijek odlaze onda kada pomislimo da će ostati, kad se usidrimo u svoje nadanje. Tada su se već uspjeli dobro prerušiti, do
Taj dio priče me još uvijek zbunjuje, ali ne znam kome ga i kako ispričati.Naime, kada sam se konačno pomirila s tim da
Žena koja bježi odmara se na žutoj obali i svaku noć sanja isti san: Sjedi u automobilu svojih roditelja na zadnjem sjedištu. Pored
‘Jadan ja’- s tim počinje Žena koja bježi dala se u trk od osobe koju je dugo promatrala, ali o kojoj nikada nije
Žena koja bježi odlučila je očistiti svoje ljeto kao dagnju. Iščupati trunove iz stopala, iglice s dlana. Udaljiti se na ono što zovu