Tama se sasvim tiho uvlači u prostor koji gubi poznate konture. Razmišlja kako je san neobičan događaj, čini joj se neprirodnom potreba za
Htjela sam ti reći, ali nisam mogla. Pozvati, ali nisam mogla. Činilo se tako jednostavno, kao rukom obuhvatiti čašu, i vježbala sam to
I’d gone very far, as far as the angels, and high, where light thins into nothing. But deep in the darkness is God.
Svijet se vrlo brzo može suziti u jednu točku. Oči gledaju u sivi dio zida, obrubljen šarama rđe. Svijet se vrlo brzo sužava
Čim je klica bačena, počelo je bujanje. Male životinje su pobjegle. Zemlja se razmicala za korijenje. Propustimo ono što treba propustiti!- klicalo se.
Ruke su vezane, ali slike svejedno prolaze. Njezina žuta suknja koja nestaje u mraku ulice kao da je nikada nije niti bilo, žuto
Rekao sam joj da ne ide, da se ništa dobro ne može dogoditi izvan ovog pamuka, kugle, sigurnog okvira u koji sam nas
Sve je to trajalo jako kratko, na izlasku iz dućana znala sam da se radilo o priviđenju, snu u budnom stanju, nekoj vrsti
Tako je bilo, ali sada ostaje samo zazivanje Njega. Dogovor s Njim. Sve je osmislila. Zna da se to radi u noćima bez
Trebaš biti jako oprezan kada ulaziš u sliku. Pogotovo ako je nacrtana plavom i žutom, plavim očima i požutjelim prstima, jer će zelenilo
Muk čeka ispred zatvorenih vrata. Kucaš, ali nema odgovora. Vidiš li? Približiš li im se, postaviš li čelo na njihovu neumoljivost, ući ćeš
Ljudi uvijek odlaze onda kada pomislimo da će ostati, kad se usidrimo u svoje nadanje. Tada su se već uspjeli dobro prerušiti, do