Još uvijek me prati njegov pogled. Ulazim u kafić, a na leđima njegove čudne, fiksirajuće oči (što fiksiraš?) dok biram kolače. Ruke mi
Draga Svilena bubo, nikada nećeš pogoditi da pišem tebi. Vrludaš li još po gradu kao pijana, bez ravnoteže, tražeći novu osobu u koju ćeš istresti
(U sjećanje na Iris Supek) Nakon napipavanja sjajnog kamena, trebalo je samo shvatiti da ne valja prenagljivati s plesom. Kameni prostor je bio
Dijete odjednom poviče: – Tata! Odletjela je! Okrenem glavu prema glasu. Plastična, napuhana lopta na kojoj su šare koje mi iz daljine liče
Cika djece u Rijeci. Sama sam i hodam prema vodi i možda imam cigarete i on mi se kao nejasna želja mota po
Udah, uzdah, izdah, pogled prema nebu. Oblaci su paučina, njene ruke su opet dovoljno snažne za držanje željeznih drški ljuljačke, a možda je
Tri godine nastojala je u sebi vidjeti ono što je on vidio. Ili, ono što je tražio. Za čime je poslao pse tragače.
Nisam sigurna što se dogodilo, ali to nije ništa čudno- ja nikada nisam sigurna u ono što se događa. Ako mi kažete da
⁃ Mislila sam da umirem, ali ne umirem, samo odlazim! Govori u slušalicu, tiho i veselo. ⁃ Odlazim da ne bih umrla! Njezin
Gledaš li dugo u grobove, umrli će se pojaviti u ljetnoj izmaglici, ako je sve mirno. Ali važno je da se ne pomakne
Razmišlja kako će jednog dana umrijeti i kako će smrt biti blaga, poput gnijezda. Tome se, vjeruje, svi nadaju. Ali zasad se vjetar
Djevojčice se igraju supermoći na parkiralištu. Tankim rukama pokazuju u smjeru drveta, zgrade, automobila, otočića trave. Imam moć vatre! Imam moć nevidljivosti! Imam