Kategorija: Autori

Tea Tulić je rođena u Rijeci 1978. Prozu je objavljivala u raznim domaćim i inozemnim književnim časopisima, uključujući i McSweeney’s iz San Francisca. 2011. je osvojila nagradu Prozak za najbolji rukopis autora do 35 godina – proznu knjigu “Kosa Posvuda” koju je Ministarstvo kulture RH nagradilo kao jedno od najboljih romanesknih ostvarenja u 2011. Ova knjiga je također objavljena u Srbiji, Italiji, Makedoniji i Velikoj Britaniji. Engleski prijevod te knjige našao se u polufinalima za European Bank for Reconstruction and Development  literature prize 2018. i Warwick prize for woman in translation 2018. Prozni tekstovi su joj također prevođeni i objavljivani na francuskom, rumunjskom i njemačkom jeziku. Članica je žirija međunarodnog književnog natječaja Lapis Histriae te neformalne riječke književne skupine RiLit. 2014. u suradnji s Enverom Krivcem i glazbenim kolektivom Japanski Premijeri, objavila je spoken word album “Albumče”.  2017. objavila je knjigu poetske proze “Maksimum jata” koja se našla u širem izboru za nagradu tportala 2018. Jedna je od predavačica u Centru za kreativno pisanje.

Iva Tičić je internacionalna pjesnikinja i profesorica engleske književnosti iz Zagreba. Živjela je u Americi, Kini, Španjolskoj, a nedavno se vratila tamo gdje se oduvijek željela nastaniti za stalno – u New York City. Priložena pjesma nalazi se u novoj zbirci koja izlazi ove godine, pod nazivom „The Skywriter“.

Ivan Jozić (1981., Zenica) živi u Zagrebu.

Autor zbirke priča Muška svinja i dvadeset očajno ljubavnih.

Finalist i pobjednik nekoliko književnih natječaja u Hrvatskoj i regiji (pobjednik regionalnog natječaja Record Stories, finalist natječaja Lijepe priče Ede Budiše i MasterCard Broda kulture 20+1 najljepša priča za ljeto 2013.)

Priče su mu uvrštavane u više antologija i publikacija u Hrvatskoj i regiji.

Suosnivač kulturnog projekta G točka: Grad u Gavelli, član uredničkog kolegija Festivala europske kratke priče (FEKP). Voditelj kulturnih (književnih) događanja i član nekoliko književnih žirija. Nastupa na književnim festivalima u Hrvatskoj i regiji.

Na Sajmu knjiga u Frankfurtu sudjelovao kao jedan od predstavnika Republike Hrvatske 2016. godine. Preveden u američkom časopisu „Your Impossible Voice“ u izdanju „Winter Issue 2019.“

Sanja Vučković, pravnica, predsjednica udruge ZANA i umjetnička direktorica CeKaPe-a. Studirala komparativnu književnost i filozofiju. Piše kratke priče i dramske tekstove. Priče su joj objavljene u zajedničkoj zbirci kratkih priča  Krom i pakao (CeKaPe,2010 i uvrštene u zbirku nagrađenih priča Urbani vračevi. Na književnom natječaju Kratka priča je ženskog roda, 2010. priča Tišina ušla je u uži izbor, a na književnom natječaju Gradske knjižnice Samobor 2013. priča Vidio sam Boga također ulazi u uži izbor. Na istom natječaju 2014. osvaja prvo mjesto s pričom Kirka spava.

Roman Crveno laž, crno istina objavljen je 2017. u izdanju CeKaPe. Živi u Zagrebu i Rijeci.

Novosađanka, rođena u zimu 1980.

Piše poeziju i kratku prozu otkako zna za sebe, iako tek 2014. počinje i objavljivati, na svom blogu stih.i.ja i pojedinim regionalnim portalima. Književne recenzije, poezija i proza objavljivane su joj u časopisu Književna republika. Na jednom od najčitanijih portala za liriku u Nemačkoj, Fixpoetry, objavljivala je stih i prozu na nemačkom jeziku.

Završila je nemački jezik i književnost (Filozofski fakultet, Novi Sad, 2006.) i master na jugoistočnoevropskim studijama (Friedrich-Schiller-Universität, Jena, 2012.; težište istraživanja: jezički nacionalizmi na području bivše Jugoslavije). Od 2009. živi i radi u Nemačkoj. Prevodi literarne tekstove svih vrsta, neki od njenih su takođe prevođeni. Esej na nemačkom jeziku „Deutsche Einheit – 20 Jahre danach“, osvojio je prvu nagradu Deutsche Gesellschaft na takmičenju u idejama 2010. godine, u Berlinu. Zbirka kratkih priča „Još si mala“ (2016. Presing, Srbija) njen je književni prvenac. Priredila je zbirku odabrane poezije i proze Tina Ujevića, „Odlazak – put beskonačnog tela“ 2019. Sarajevo. Zbirka pesama „Ona“ objavljena joj je u Zagrebu (Durieux/Književna republika) 2020. godine.

Pesme su joj najdraža (i najneposlušnija) deca. Neizlečivo zaljubljena u Jadran i neka brda. Kad je niko ne sluša, svira klavir; kad je niko ne gleda, vežba balet i trči na duge staze.