Stojim usamljena,
more mi zapljuskuje obalu
odvojena od kopna
slutim nadolazeće promjene.
Ja otok
u svim morima istu sudbinu nosim,
pomorcu, težaku, pjesniku.
Malo se u velikom zrcali
i veliki svijet u malom oslikava.
Državne se uprave mijenjaju,
a moja se škrta zemlja kopa motikom,
obrezuje loza,
od žižula spravlja rakija.
Stabla maslina čekaju
kao strpljive žene pomoraca.
(Autorica: Milkica Ursa)