Proljetna pjesma
U proljeće kišem
I pjesme pišem
O svemu, samo ne o tebi
U tuđim pjesmama
Mravi umiru na pločicama
I nema preživjelih
U mojima
Ne dotaknem te se ni kvačicama
Nestaješ
Stih po stih
Neću koristiti riječi poput agonije
Očaja, sjećanja, čamotinje
Suze su samo od alergije
I vjetra, obećajem
Praznik, vrijeme ručka
Stol je postavljen.
Zajedno mu prilazimo držeći se za ruke.
Glava stola govori, i govori, i govori.
Kada se druga glava digne, u čelo
Pogodi ga rajčica.
Gledamo u crveni sok
I zamišljamo okus.
Na tanjur kaplje, i kaplje, i kaplje.
Glave se više ne podižu.
Frižider, u pozadini,
Zuji.
Tri kofera
Kada ti idući put vidim zube
U osmijehu, ili kroz poluotvorena usta
Usanjani dah
Dobro ću razmisliti
U kojem koferu ja želim spavati
Na biranje imam ljubičasti
Tvoj
U njemu vidim ratovanje
I ruke čvrsto stisnute oko baterijske lampe
Ili tamnocrveni,
Opet tvoj
Svjetlo je ugašeno
Ali znam da su vrata sobe otškrinuta
I čekaju
Znam da, kada ti idući put vidim zube,
Zaželjet ću zeleni kofer
U njemu ću biti samo ja
S uspomenom na jeziku kao komad kruha
Donesenog tvojim rukama
(Kako si znao da mi je taj najdraži)
Tu se vrata mogu zatvoriti
A ja ti nježno palim lampu
I pokrivam, pokrivam, pokrivam
(Autorica: Katarina Tuftan)
Pjesme su nastale na radionici poezije u CeKaPe-u, voditeljica: Martina Vidaić