Kategorije
poezija

Krila praznine (Vesna Parun)

Stojim na pragu. Kuća me izbacila
iz svog pamćenja.
Vrijeme me ne može
primiti natrag.

Još ću malo razmišljati
a onda
okrenuvši se
prasnuti u smijeh.

Smijeh od kojeg su skrojena
krila svih zvijezda
u beskrajnoj
praznini
svemira