Kategorije poezija Krila praznine (Vesna Parun) Autor objave Autor Jelena Zlatar Gamberožić Datum objave 11 siječnja, 2022 Stojim na pragu. Kuća me izbacila iz svog pamćenja. Vrijeme me ne može primiti natrag. Još ću malo razmišljati a onda okrenuvši se prasnuti u smijeh. Smijeh od kojeg su skrojena krila svih zvijezda u beskrajnoj praznini svemira ← Dobitnici nagrada za pjesmu na temu pitke vode u sklopu projekta “Žedni grad” → Razgovori s Alicom (ulomak proze u nastajanju)