*
vidim po kretanju lišća
dugo je bilo nepomično ljeto
između naših lica
nitko ne govori o tome
u blistavo okrugloj krošnji
uvijek potajno netko pjeva
netko se gasi kao vrelo sunce
u balzamnu pejzažu
uzalud je dizati vjetar nad naslikanim morem
kažeš, sve se to moglo mirno reći,
no kada je jezik val
sve što s njega silazi mora biti pjena
*
hladan noćni zrak koji udahneš kada autobus otvori vrata
primarna je emocija koja se proteže od očiju do trbuha
najednom ti je sasvim jasno da moraš dati otkaz
viknuti da je ljubav piramidalna shema
otvara se padobran unutar prsnoga koša
nosi te iznad davnih mora
kristalizira se sol na tvojoj koži
i ako ti oči svijetle u tom trenu
kao himalajska lampa spreman si otići
u sobu bilo koga
*
ova se slika prikazuje s odstupanjem od izravnog prijenosa
minutu do dvije i trideset sekundi
sjeo si na stolac
koji je netko već odnio
zapodjenuo razgovor
ali na ekranu otvaraš usta prema odlazećem licu
saznao si za novi rat kad ih je već umrlo koliko
oko tebe sve je puno svečano uspravnih ljudi
no tek što si nazdravio prigodi otkrilo se
već su pokopali nekoga kome si želio prići
*
u nedostatku ičeg nezamjenjivog
kao što je pristupačna replika mjeseca
za kućanstva s bazenom
ovome svijetu ostavit ću kosu
koja se skupila na mjestima
gdje sam ostala duže od potrebe tijela
gdje je jasno naznačeno odmorište
nije trebalo graditi dom
*
o težini su najkvalitetnije govorili
oni bez vage
hoće li iz svega ovoga proizaći poplava
ocjenjivali bi po načinu na koji kap iz zraka
pada na ručni zglob
tu je koža osjetljiva
tu se kost račva u male čvrste kuke
na koje se da objesiti svaka tvoja laž
*
pokušala sam i nećemo više o ishodu
magnet se, sada je jasno
ne da presjeći do površine koja ne vuče
pola od pola i njezina polovina
i dalje na sebe lijepi
sve što se isprva činilo
tek kao krta plastika
sve oštro što je otišlo
sasvim je tiho spušteno
u moje desno rame
*
ima ih koji razgovaraju po uzoru na
stroj za teniske loptice
kraj uha mi trepere žute dlačice riječi
i ne čuje se ništa osim visoka fijuka
ali očekuje se da isplazim reket
da branim glavu jezikom
kažem
održavanje terena nijem je posao
kojem se nema što nadodati
kažem
jedan se poen zapleo u travi
uzmi ga
*
podbočeni na jednu budimpeštansku tezgu
razgovaramo o slamanju duha
laktovi nam se osipaju
ništa tako dobro ne govori
razuman sam kao vrana pred bižuterijom
kao kupovina srebrnih karata za ajnc
(Autorica: Mateja Jurčević)