Kategorije
proza

Romana Brolih- neobjavljena lirska proza

 

Limeni

U vrtu još uvijek zjapi taj hrđom načet limeni patuljak kojeg sam se oduvijek sramila. Htjela sam Limenka, pravog, nosatog s pogledom osobe koja se ne boji tuge. A ovaj nespretni, nezgrapni patuljak koji nije ni patuljak podsjeća me na greške
iz tehničkog. Čovječuljak kojem se smijao cijeli razred još uvijek cvili u vrtu. Kao da ga nisu mogli baciti ili pokloniti nekome kome je svejedno, nekom, bilo kome, nekom tko nije povezan i tako blizak. Promašaju.

 

Stranac

U Amsterdamu, tamo se održala samopromocija. Ja sam se dugo opirala dok nisam pronašla pravo mjesto za stihove koji me snube
od devete godine. Stranac
je predložio taj brod. Koji prima tristo
bogatih ljudi s kristalnim čašama. Rekla sam da se preskupo promovirati tako na luksuznom brodu. Mogla bi to biti cesta. Na cesti se ne moram pretvarati da stvaram nešto važno. Nije se složio. Želio je da pristanem.
Bez razgovora. U tišini. Da se u jednom od kanala predstavim kako najbolje znam. On sve plaća. Jedini uvjet je da navučem crvene klompe i stavim kravatu.
Došla sam u treger-hlačama. Zamolila bend da svira nešto od Joan Jett. A onda –
poljubila njegovu ženu. Kao da to radim često. Kao da to nije ništa
neuobičajeno. Stranac
se pravio da je sve u redu, da on nije duh moga djetinjstva, da je aplauz
koji je dobio moj
čin zapravo moja jedina dobra pjesma.

 

Tako to bude s pogledom

Tražila si stan s pogledom na jezero. Imaš stan s pogledom na jezero, ali ne gledaš u njega. Sjediš na balkonu i prisluškuješ ljude. Na livadi su podigli šator, malo manji od zgrade. Tamo će ostati do jeseni. Klaun, žongler, gutačica vatre i trapezist. Sjede na klupi ispod tvog balkona. Čovjek patuljak jaše na dogi. Tvoj pas i ti ponekad odete s njima do jezera. Patuljak teško priča, tebi se ionako ne priča. Namjerno frfljaš. Patuljak ne gleda u oči, tvoji su prijatelji rekli da je lažan i podmukao i da loše utječe na tvoju dobronamjernost. Zato dolaze rijetko i slabo se javljaju. Gutačica vatre ih zove stanovnicima Staklenog Zvona. Oni nju ne zovu nikako. Odrasla je
na cesti. Cirkus je moja komuna, prihvatilište, kaže. A priča
puno, glasna je, napadna. Neki se dan potukla
sa žonglerom. Jesam ti rekla da imam tetovažu na lijevom bedru? derala se. Modesty Blaise.

Sličiš mi na nju, rekla sam. I moja prošlost sliči na nju,
smijala se, stavila ruku u moju i pogledom
dosegnula utrobu. Onaj trenutak u kojem ne činiš ništa, a dogodi se sve.

 

Klaun, žongler

Danas nastupam u 18h, rekla je. Dođi
poslije. Motorist ima rođendan.
Nisi se javila dok je urlala tvoje ime i bacala šljunak u prozore. Gledala si iza zavjese kako prolazi život
tebi namijenjen. Klaun, žongler i trapezist
sjede na klupi. Patuljak jaše na dogi. Pored jezera žena s tetovažom na lijevom bedru guta vatru. Tvoje odsustvo
ne vidi, ne pamti tko si.
Bez nje.

Romana Brolih