Autorica: Maja Klarić
TI STIŽEŠ
Tako nam dakle ti stižeš
Nošen olujom u srcu ljeta
Ne bježimo više u zaklone
Strpljivo kisnemo i dočekujemo te
Mokri do kože
Ipak, toplo nam je
I sretni smo
Smiješimo se jedno drugome na kiši
Na vjetru koji nosi sve pred sobom
Da ti pripremi put
Da te dovede, Olujno Nebo naše
Do mjesta na kojem te čekamo
Vijoreći se kao dvije zastave
Puni ljubavi
Spremni
RAĐANJE
Sad mogu reći
Isplatilo se, vrijedilo je truda
Ni za što na svijetu na bih se vraćala natrag
Ali u tom trenutku
Rađanje novog života
Novog života poput zvijezde koja se otima iz mene
Poput oštre zrake svjetlosti koja puca
U jednom trenutku
Davanje života bilo je kao uzimanje
Kao da ja moram nestati da bi nastao ti
Kao da se ja, zemlja, moram rasjeći da bi ti niknuo
Da se mene mora preorati da bi ti otvorio oči iznutra
I zaplakao
Rođenje i smrt u tom su trenutku bili jedno
I oboje je bilo čudesno
Oboje bolno
Isti osjećaj
Olakšanja
BITI PRISUTAN
Tako ćeš kratko biti ovako malen
Da mi tvoj trbuh stane na dlan
Da je tvoje uho veličine mojih usana
Koje ga ljube
Stoput iznova
I još si jučer bio manji
I već ćeš sutra znati nešto novo
I od toga rasti
Tvoje svakodnevno mijenjanje
Podsjeća me
Da je čitav naš život
Niz spojenih, sićušnih trenutaka
I da je svaki nepovratan
Ti si nepovratan
Tvoje majušno izdanje
Tvoj tihi dolazak
Tvoje prvo sve
Treba to pamtiti
Biti prisutan
Igrati se
Ništa drugo nije važno
Ništa drugo nije važno
ANIMA
Žene u mojoj obitelji
Naučit će te
A da ništa neće morati reci
Da nježnost stvara još više nježnosti
I da mekoća duha nije njegova slabost
Već snaga, i savitljivost
Da je potrebno mnogo hrabrosti
Za toliko mekoće, usprkos svemu
Naučit će te da je ljubav
Odgovor na sve
Koje god ti pitanje bude postavljeno
Koji se god izazov našao pred tobom
Ma koje raskrižje – ljubav je put
Naučit će te da je kuću
Najvažnije napuniti smijehom i toplinom
I da u njoj odrastaju sretna djeca
Koja će jednog dana odvažno koračati svijetom
Možda će živjeti daleko
Ali udaljenost će i dalje znati premostiti običnom riječju
Reći će
Mama, volim te
Bako, volim te
Volim te nikada neće biti teško reći
Volim te je naša lozinka
Volim te je
Sve
Od žena u mojoj obitelji
Potekla je i žena u meni
Njeni dlanovi majčinski i meki
Njena kosa koja se nasljeđuje generacijama
Njeni bokovi, njene grudi
Njena volja i karakter
Njena uvijek spremna
Lijepa riječ
Te žene koje me grle
Svakodnevno i iz onostranog
Desetljećima unatrag
Te su žene i u tebi, dječače
Tvoja su
Isijavajuća toplina
SVE SMO UPISALI U TEBE
Sve smo upisali u tebe
Kao priču na prazan papir
Svoju smirenost i strpljenje
Svoju sposobnost da čekamo i puštamo
Da vrijeme odradi svoje
Da donese smiraj i san
Svoju ljubav prema jutru
I početku dana u tišini
U tebe smo utisnuli
I svoju očaranost svijetom
Možda još ne znaš što
Ali već istražuješ
Već te štošta zanima
Ti si već odraz nas
Naše strasti prema životu
Ti si utjelovljenje
Naše ljubavi prema njemu
Njezin živi dokaz
MIJENJANJE SVJETOVA
Tvoj svijet svakim danom postaje za djelić veći
Vidiš malo dalje, raspoznaješ malo bolje
Čuješ više zvukova
Tvoj prostor se širi i popunjava
Ispunjavaš ga mirisima nas
I vrta u koji smo te doveli
Moj se svijet, s druge strane
Suzio na jednu malu os oko koje se sad vrti
Oko jednog lica, jednog malog tijela
Suzio se na tebe i sve što radiš
Sve ono što ja moram raditi za tebe
Suzio se na tvoje potrebe
I sve što ti od nas treba da preživiš
Ali istovremeno, tako malen nikad nije bio veći
To je cijeli jedan svemir u mom naručju
To je u mojim rukama
Mali Veliki prasak
