Kategorije
poezija

Tri pjesme iz rukopisa u nastajanju

Autorica: Vanja Šunjić

 

Šta radi otac uoči smrti

 

večeras, prošle godine

propustila sam posljednju priliku

da se javim ocu.

bilo je ljeto na selu,

bio je pun mjesec

koji se ogledao u čašama

bili smo mi

i bilo je

zvaću kad uđem u kuću.

onda je bilo kasno

pa bih zvala ujutro.

možda.

a možda i ne bih.

u pola 5 kad su me probudili

znala sam da je umro mjesec

i otac je umro

i ljeto je umrlo s njima.

čitavu godinu pada kiša,

uprkos globalnoj suši

o kojoj svi govore.

 

*

 

Repeticija očeve smrti

 

danas, prošle godine

prvi sam put

dotaknula smrt

 

utiskivala sam u nju

svoje hladne ruke

stiskala bijelu put

želeći da me osjeti

 

tražila sam pogled

na koji ću

spustiti oprost

 

htjela sam pitati

zašto si o…

gdje si b… do sa..

voli… me još

 

a onda sam shvatila

da smrt

gluha i nijema

nikoga ne voli

 

*

 

Na zalasku života

 

Kupam babino

Uvelo tijelo

Prelazim sapunom

Preko nabora sala

Dodirujem kosu

Dječije omeklu.

Skriva pogled

A ja krijem suze

Dok pod prstima

Osjećam nemilovano

Truplo koje se predalo.

 

Grudi koje su

Samo dojke bile

Rodnicu koja je

Ispunila svoju ulogu

(prvo muško!

pa lijepa kćerka za poslije)

I ruke da nose

To preteško breme.

 

Njeni prsti

Nisu imali vremena

Zalutati u nju.

Pred teretom života

Sputavala je strast

Gasila čežnje

I teškim jastukom

Davila uzdahe.

 

Kad se prvu put skinula

Shvatila sam

Zašto ne podnosi moju mladost.

 

Vanja Šunjić