Kategorija: Autori

Snježana Vračar Mihelač rođena je i odrastala u Puli, živjela u Zagrebu i na Plitvičkim jezerima. Poeziju i kratku prozu je počela pisati na radionicama pod mentorstvom Lidije Dimkovske i u organizaciji KC Danilo Kiš iz Ljubljane, 2019. godine. Objavljivala je u relevantnim regionalnim časopisima, internetskim portalima, neovisnim zinovima, te zbornicima.

Njen rukopis Visoke vode je pohvaljen od strane Prosudbenog povjerenstva Književne nagrade Drago Gervais za 2019. godinu. U sklopu tribine Književni petak i natječaja Zagrebu – riječju i slikom, nagrađena je njena kratka priča, a ista je dobila i zlatno priznanje 42. Državnog susreta manjinskih pjesnika i pisaca “Sosed tvojega brega 2020”. Četiri njene pjesme nagrađene su u sklopu međunarodnog natječaja Zana Literature Festival III, te su objavljene u trotomnom zborniku.

Rukopis Kad zatvorim oči vidim modro, pobijedio je na “VIII Presingovom konkursu za najbolju neobjavljenu zbirku pesama” i  krajem 2022. godine izašao kao književni prvenac.

Poezija joj je prevedena na slovenski, makedonski jezik, engleski i albanski jezik. Živi i radi u Ljubljani.

Rođena sam u Zagrebu 1972. gdje živim i radim. Završila sam Grafičku školu u Zagrebu.
Poeziju sam objavljivala u Zarezu, Vijencu, časopisu Poezija, na Trećem programu Hrvatskoga radija, Balkanskom književnom glasniku, Trećem trgu, Proletteru, Knjigomatu, Časopisu Re, Književnoj Rijeci,
časopisu Autsajderski fragmenti te na portalima za književnost i kulturu Strane i Metafora, a kratke priče u Časopisu Re, na Trećem programu Hrvatskoga radija i Večernjem listu u kojem je 2004. godine priča „Ko je to došel Cilika?“ osvojila treću nagradu, a 2006. priča „Mjesec dana prije danas“ ušla u uži izbor.
Na 16. međunarodnom susretu izdavača „Put u središte Europe“, održanom u Pazinu 19. – 20.svibnja 2012. za zbirku „ Svemir u prahu“ sam nagrađena sa mjesec dana stipendijskog boravka u Bosanskoj
kući u Vranduku kraj Zenice (sponzori nagrade su Muzej grada Zenice i Gradska biblioteka Zenica).
Nekoliko mi je tekstova uglazbljeno, a neke sam pisala na glazbu.
2011. objavljena mi je prva zbirka poezije „Svemir u prahu“ (Stajergraf). 2016. objavljena mi je druga zbirka poezije „Tvoja mama ima dečka“ (Semafora). 2019. objavljena je treća zbirka poezije „Zapinjemo“ (Hena com).

Lana Derkač (Požega, 1969.) piše poeziju, prozu, drame i eseje. Zastupljena je u zemlji i inozemstvu u mnogim antologijama, panoramama i zbornicima. Sudionica je brojnih međunarodnih pjesničkih festivala i raznih književnih događanja kao što su Struga Poetry Evenings, Kuala Lumpur World Poetry Reading, Festival international et Marche de Poesie Wallonie – Bruxelles, Festival Internacional de Poesia u Nikaragvi,  Stockholm International Poetry Festival… Njeni  tekstovi prevedeni su dosad na 20 jezika. Dobitnica je više književnih nagrada, između ostalih i Hrvatske književne nagrade Zdravko Pucak, Nagrade Duhovno hrašće, Nagrade Vinum et poeta, Nagrade Risto Ratković za najbolju zbirku pjesama na prostoru Crne Gore, Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovini. Uredila je 2 pjesničke panorame. Objavila je deset zbirki poezije, tri zbirke priča, zbirku drama, zbirku eseja i roman u Hrvatskoj, kao i knjige u Meksiku, Belgiji, Tunisu i Crnoj Gori. Upravo joj je iz tiska izašla knjiga priča Adresar smrti objavljena u izdanju Frakture.

Aleksandar Hut Kono je međunarodno izvođen i objavljivan autor. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Dramsko-muzičkoj akademiji Guildhall u Londonu. Opere s njegovim libretima izvođene su u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Madžarskoj. Objavio je dvije knjige pjesama. Aleksandar je rođen u Kairu, odrastao je u Sjevernoj Africi; mladost je proveo u Zagrebu. Trenutno živi u Londonu; mirovinu će provesti u Meksiku. Ne planira daljnje reinkarnacije na ovoj planeti.

Hrvoje je mladi pisac pred kojim je, nadam se, uspješna karijera. Odlaskom u penziju upisao je tečaj kreativnog pisanja u CKP-u Zagreb, a koji je vodio gospodin Zoran Ferić. Tamo je dobio, ne samo veliki poticaj za pisanje, već i kolege sa kojima i danas održava kontakte. Ima tek 66 godina, a sa 63 je napisao i štampao svoju prvu knjigu. S obzirom na reakcije članova obitelji, knjiga je doživjela veliki uspjeh. Nakon prve knjige krenuo je u pisanje druge, možemo reći autobiografske, koja je praktično završena. A onda, jednog lijepog jesenskog dana, saznao je da boluje od neizlječive bolesti. Nakon turbulentne faze, uvidio je da mu je dijagnoza donijela, kao čovjeku, i neke pomake u pozitivnom smjeru. Jednog drugog lijepog jesenskog dana se oprostio sa dotadašnjim Hrvojem i krenuo sa svojim novim suputnikom, mr. Parkinsonom, pisati knjigu finala svojega života.