“Tako se naše srce u toku života mijenja; i to je ta najteža bol; ali ga mi upoznajemo samo čitajući, u mašti; u stvarnosti, ono se mijenja kao što se odvijaju i ostale prirodne pojave: toliko polagano da nam osjet da se nešto promijenilo, premda možemo ustanoviti redom svako od uzastopnih stanja pri mijenjanju, ipak ostaje ušteđen.”
“Područje žalosti u koje sam maloprije ušao, bilo je tako jasno omeđeno i različito od područja radosti, kojim sam pomamno letio još prije jednog trenutka, kao što je ponekad na nebu neka ružičasta pruga kao oštrom crtom odvojena od kakve zelene ili crne pruge.”
“Kad ponekad, za ljetnih večeri, cijelo nebo riče kao divlja zvijer i kad se svatko mrgodi na oluju, ja jedini,zahvaljujući predjelu oko Méséglisea, i dalje u zanosu, udišem nevidljivi i uporni miris jorgovana.”
