Akatalepsija
Liječnički konzilij je došao do jedinstvenog zaključka:
radi se o teškom slučaju akatalepsije,
nesposobnosti obuhvaćanja svijeta, objasnili su mojim roditeljima.
U strahu od te nepoznate riječi
Odveli su me kući i zatvorili u sobu.
Kroz prozor sam vidjela galebove s rukama,
raspuknuti mjesec je nalikovao na Budhu
i obasjavao ljuljanje zlatnih zubiju na stablima.
Okrenula sam dlanove prema sumraku
i očima zamolila nebo za još ljepote koju neću razumjeti.
Vjera
Tko će oguliti oblake s neba i iscijediti sunce na prozor?
Tko će mi skinuti haljine sa štrika?
Tko će biti povjetarac u noćima uzavrelim od pijanstva?
Sinoć je gorila borovina i dim mi se privijao uz pluća,
ali sam revno gledala titranje neonske reklame preko puta
kao da ću iz nje pročitati nečiju prisutnost.
Jutros, kad je ljeto isušilo svu vjeru koju sam imala,
želudac mi je postao kamen i preselio se među noge
da me podsjeti da sam još u svom tijelu.
Možda je to prosvjetljenje koje sam tražila.
Biti mjesečina
Osjetila sam se sveto.
Svila na prsima je zadrhtala u ritmu tektonskih ploča
i dunje su pale s ormara.
Ulična lampa se utopila u mjesečinu,
konstelacije su se sakrile pod skute Mliječnog puta,
nestalo je mlijeka u frižideru.
Duhovi su proglasili šah – mat,
vraćaš nam se.
O,ne,
bit ću mjesečina, zasiktala sam
i vratila se na početak neba.
(Autorica: Luca Kozina
Rukopis je nagrađen nagradom ‘Mak Dizdar’ za mlade pjesnike)