Njegova želja je moje gorivo.
Moja Misija: održavati njegovu usmjerenost prema meni.
To je mučno; njegova pozornost vrluda, oči mu divljaju po cesti. Dovoljan je pomak, pogrešan pokret i njegov interes se premješta, sagorijeva, nestaje. A svaki ga je put sve teže upaliti.
Ostajem bez soka koji mi pruža, od kojeg se moja nutrina pokreće, kotačići zavrte, stroj počne djelovati. Kada se razlije po meni, razlistam se.
Zato je moja Misija: zauvijek mu biti bitna. Nezamjenjiva.
Znam, ta se misija čini vrlo banalnom, patetičnom. Jednostavnom.
Ali, nemojmo brzati.
Neki provode godine pokušavajući doprijeti do kompleksnih korelacija. Istražiti nepregledna područja. Neizmjerne stvari. Tajne duše. Duha. Mozga. Strojeva. Minerala.
Naspram toga, ovo se čini jednostavno. Uvući se duboko u njega, tako da me više nikada ne poželi izbaciti. Da me više ne može izbaciti.
Misija ne teče pravocrtno. Zahtijeva, naravno, da me voli. No, i da me mrzi. Zatim, da me napusti, i to ne samo jednom. Zahtijeva da me žali. Da sam mu potrebna. Da sam mu odbojna. Da se ne vidimo i ne čujemo. Da vodimo ljubav, da se jebemo, a onda da prestanemo. Da me prezire i da je ravnodušan prema meni. Zahtijeva da prođemo kroz sve faze prijateljstva i neprijateljstva. Zahtijeva da boravimo na vjetrometini ali i u zaglušujućim toplinama. Zahtijeva da istražim svaki njegov kutak. Zahtijeva da uđem u svaku poru, u svaki otvor, u svaku pukotinu. Da mu se predam, da se ponižavam. Zahtijeva da upijam njegov znoj, strah, krv.
A to nije više tako jednostavno.
Moja misija je, zapravo, trnovita.Zahtijeva da se možda raziđemo na mnogo, mnogo godina. Da započnemo mnogo različitih priča i dovršimo ih.
Ponekad se čini kao da je u pitanju obična fiksacija.
Ali, nemojmo brzati.
Tako izvana izgleda bilo koja situacija u kojoj se netko doista posvetio nečemu.
Moja misija lišila me mira. Lišila me sna. Lišila me slobode.
Ona uključuje stalno preusmjeravanje iz njega u sve i iz svega prema njemu
To je jedna vrsta religije ili čak jedina prava.
Nije me briga što se događa po putu sve dok on diše.
Ništa me ne može spriječiti.
Ništa me ne može razuvjeriti.
O da, pokušavali su i naravno da će pokušavati, ali – naravno – bezuspješno.
Ne vjerujem u boga, ali vjerujem u Misiju.
Samo je ona sveta. Ostalo je magla.
Ilustracija: Česi Novaković
Teks: Jelena Zlatar Gamberožić