PJEGAVA LEĐA HODAJU MRAKOM
Epoha je pornografije.
A renesansi umjetnici mrtvi su svi .
Na ničijoj zemlji
u današnjoj kulturu
nema mjesta za pubične dlake
i djecu Vudstoka.
Buletovi gulići umorni
od nepravde – digli su ruke već.
Ispitivati postojanost dva tijela
uplitati se u istoriju sladostrašća
nema smisla,
stoljeće su prozirna i kratka.
Pjegava leđa bacaju
odbljeske po parketu
hodaju štraseom
emigrant sam
u tim dugim nogama
prljavi Jugos ,
tvoja Njemačka se opet sprema za rat.
U OHRIDU OŽIVLJAVAM LJUBAVI MRTVE
Pokušavam apsorbovati
mutne volšebnike
nagomilane kalendare prošlosti.
Prošlost koja uvjek juri za nama.
Noć pada nad vodom i harpije se bude.
U Ohridu oživljavam ljubavi mrtve.
Idem protiv zaborava prelazim Rubikon.
Odjekuje klopot tačke bez povratka,
niz nepregledne stepenice grada.
Mrak grli ispupčene figure, miluje-
prstima po vazduhu; tvoje sjenke u njemu.
Siluetu novog svijeta obrglila je praznina.
Mramorni kipovi i opsene u tvom telefonu ćute.
Krastava koža slična slonovoj otpada,
pijani goropad se budi i ne poznaje strah,
sve ono što je nekad bilo uspavano
sad vrišti na sav glas.
U Ohridu oživljavam ljubavi mrtve
još ovaj put…
TURISTIČKI VODIČ
Polako se približavamo gradu.
Sa vaše desne strane nalazi srednjevjekovno
utvđenje Lekureši.
U Đirokastri je rođen diktator Enver Hodža.
Na povratku sa Krfa upoznao sam Saru.
Mršavu djevojku bledunjavog lica
i bademaste kože.
Blijedo žuti pogledi su opominjali na
na jedan grad, ostrvo i godinu vodenog tigra.
Na drugog čovjeka, na drugu ženu, na ono treće…
Sara i Saranda su uvjek isto počinjale,
obećavajući nov početak. Koji nikako nije dolazio.
Preskačem velike riječi, značenje kalendara i urokljivo plavo oko.
I sve što bi imalo sličnosti sa sadašnjim trenutkom.
U meni još leže četrdeset velikomučenika Sarande
i njena zlatna kosa koja se preliva po suncu.
Te godine sam odlučio
da prestanem da budem turistički vodič.
TREĆI PUT TI GOVORIM O LJUBAVI
Treći put ti govorim o ljubavi
pred tvoj rođendan.
Obična, gluva, februarska noć,
ždralovi se povlače pred osjekom.
Sakriven među papratima,
ne osjećam ljubav prema aristokratiji.
T. S. Eliot stoji mrtav u mojim rukama.
Pokušavam oživjeti sudar čeonih kostiju,
dok vašarište mediokriteta maršira ispod tvog prozora.
Nove umjetnosti u razlomljenim riječima se ponavljuju.
Paukovi, rakovi i crvi na slikama.
Arijadna je pomogla Tezeju sa izađe iz lavirinta,
kada je udarao glasom niz pješčano kupatilo.
I nije nijema stajala kao ti na obalama Krita.
Sakupljam godine, traženja, granitne stijene…
Nikada ne dovodim sebe u zabludu
da sam ja, onaj kojeg na liticama čekaš.
Zaglušiti sve nepodnošljive promaje.
Tvrdnja da je neko slobodan. Onaj koji nema znaka.
Onaj koji je udešen prema sopstvenoj sposobnosti razumijevanja.
Arhivar. To je laž! Sva vještina pamćenja je preslikani bol,
na praznom papirusu. Na vjetru leprša svila iz Smirne
i grčki bog Arej koji prijeti da prekine užas sna…
Treći put ti govorim o ljubavi pred tvoj rođendan…
Zar ne čuješ?…
(Autor: Pavle Gligorović, iz zbirke pjesama ‘Treći put ti govorim o ljubavi’, Nova POETIKA, 2026.)