Udah, uzdah, izdah, pogled prema nebu.
Oblaci su paučina, njene ruke su opet dovoljno snažne za držanje željeznih drški ljuljačke, a možda je potrebno popustiti stisak, staviti ruke u krilo, glavu na tlo, slušati disanje zemlje. Ali glad, dugo nije osjetila takvu glad. Dugo je nije bilo u krilu udoline i tijelo se nesigurno smješta u prostor. Oči gledaju listanje bjelogorice. Čudan mir prirode; samoobnavljajuće i sasvim tihe.
Žao mi je samo zbog zelenila i crno-bijelih filmova, pomislila je stropoštavajući se u bezdan od lišća. Padala je dugo, ugledala je sebe kao curicu s bordo haljinom na crne točke, jedinom haljinom koju joj je majka skrojila prije nego je prestala krojiti. Ili činiti bilo što. Ugledala je očevo crno odijelo na hladnom tijelu, leptir mašnu crne slutnje.
Zatim redom: simfonija žutog lišća, bolovi u svim organima, oštre pruge zemlje, bjelina kamena. Duge travke koje su postajale igle.
I dno.
Na njemu je bilo sasvim pusto. Jedva je razabrala dva otpala kestena, mrtvu pticu smeđe boje i suhe, polomljene grane. Srce se popelo u grlo i nastojalo izaći kroz usta, ali gutanjem ga je vraćala na mjesto. Boje su se razlile, a u glavu ušla vata. Grlo, oči i mozak su se napunili pamukom. U grudama je udisaj nailazio na prepreke.
Možda je trebala utonuti u grumenje crnog, u tamu koja se lagano oslanjala na šumu i oblizivala je. Ionako je nitko neće tražiti. Svi su davno odustali od nje, od listopada, od sjeverca.
Zatim, njegove oči. Izašle iz listanja. Zelenilo se stapalo s odsjajem tonućeg sunca. Tučci na livadi.
Sklopio je ruke oko njezinih, ili možda oko mrtve ptice? Ona, ptica, kestenje i grane bili su u tom trenutku neodvojivi.
U tim dlanovima, toplina je usmjerila srce na pravilne otkucaje, a vata se počela otapati. Grlo je bilo zapečaćeno, ali da je i mogla ispuštati zvukove, šutjela bi.
Njegove su ruke bile poput puzavica, njezine tada još preslabe za penjanje.
Sada su dovoljno snažne da drže drške ljuljačke, da očiste oblake, da odgurnu planinu bliže žutoj zjenici.
Sve što je zapinjalo i boljelo, prelijeva livadni med.
Autori: Česi Novaković (ilustracija) i Jelena Zlatar Gamberožić (tekst)
