*
Margaret Mead govori studentima:
slomljena bedrena kost
njezino zacijeljenje
prvi je znak civilizacije
kako to pitaju studenti
zar nije koplje
zar nije strijela
zar nije mamac i udica
grčarija
Mead odgovara:
slomljena i zacijeljena ljudska kost
znak je da je bližnji
ostao kraj onoga čija su bedra napukla
znao za travu
zavio tu ranu
ulovio životinju
nakupio bobica
slijevao vodu
stvorio okruženje
ležaj
zakon od predatora
brinuo dok kost ne zacijeli
ranjeni ne osovi i prohoda
Margaret Mead
nikad nije planeta iznjedrila toplijeg ljeta
nit je muškarac ovako brinuo o ženi
na način slomljene kosti i bedra
civilizacija se možda otapa
cvjetaju oceani i mora
Margaret kao kalem na divlju krušku
za podlogu se briga o bližnjem primila
*
već neko vrijeme ne pišu se pjesme
ali kad je jednom odlučio roditi se
moj sin
ni kriv ni zadužen
dolazeći sedam dana prije dogovorenog termina
nije slutio da se ukazuje upravo tako
kao pjesma
ispjevana svojoj majci za rođendan
plodna voda
bujica niz bedra
svijet za njega nespreman
osmijeh se gnijezdi u porođajnim kricima
kao dva kolibrića u očima
moj sin stigao je na livadu života
svjež kao jutarnja rosa
silan kao priroda
uklopio se u slagalicu srca
sastavljenu od samo dva dijela
moj sin umotan u posteljicu
apgarov indeks čista desetaka
nosio je surovu nježnost i brigu
strah od svoje smrti
disao je punim plućima
rađao se dva puta
hranilo ga je mlijeko
nabujalih dojki
sve dok zli jezici svojim palacanjem
ispod okna rodilišta
nisu potakli sušu
istom krivnjom
preostalo vrijeme nastojim
nadomjestiti manjak kolostruma u njegovim kostima
(Autorica: Svjetlana Vinjarski)