(Autorica: Martina Vidaić)
PJESNIKINJA DIJELI OBJAVU: LAŽ
do jezera smo došli, ne možemo dalje
na drugoj obali, znamo,
puževi su opaki,
po tlu sjajnom slinom crtaju svladane ljude
ovdje
zmije su sasvim slabo otrovne,
grizu prste ali: zar su nam baš svi prsti potrebni?
to što šumi u krošnjama možda jesu igle,
no mali svakodnevni padovi grade blagost:
sjedamo na poznati sag
hajmo kamenim krugom stegnuti vatru, peći kobasice,
govoriti:
gazirani napici naši su neprijatelji,
ali ipak je na neki način divno živjeti,
slušaj kako ptice uokolo klepeću:
kim khloe kanye kylie
kim khloe kanye kylie
nitko se ne usudi pogledati ogledalo vode
po kojem puzi krhki avion i prvi oblaci,
nitko nije dovoljno hrabar da otvori frižider
ali nedjelja svejedno klizi s nas,
kao da je zima, zlo dijete sjedi na dnu kreveta,
i polako povlači pokrivač
goli, mi plutat ćemo
PODSTANARKA
vidim, ovdje je bila zabava
kapalo je crveno i nešto se slomilo
(ja uvijek malo zakasnim)
sad, ležeći na kauču, nad rupom od cigarete,
strahujem od puknutog federa koji prijeti
da će mi rasparati klitoris
– o, bilo je ovdje zabave
kidalo se, kidalo, paralo, i nešto se zapalilo,
nečija su leđa ostala u kadi,
nečija jetra u frižideru,
tragovi suza na zavjesama,
tragovi zubi na kabelima
razmekšane od čekića što ih je svu noć udarao,
dvoje bijelih progutala su mračna vrata
i domaćica, žena poput mene,
sama među nemoćnim dlanovima tanjura,
zaspala je zamotana u sag
KUĆA KOJU TREBA IŠČUPATI
dok su zidovi bili zeleni i rasli,
nisam se bojala geparda
bez ruža na usnama
sjela bih na kauč
i promatrala krvavo kidanje utrobe
u pejzažu tako lijepom da je bilo jasno da postoji
samo za potrebe safarija
afrika je riječ koja se izgovara brzo, kao gnu,
ili zapne u grlu poput hrđavog brodića
što sa svojim neželjenim putnicima
treba pasti u želudac
da bi blaga mučnina zamijenila bol
svi koje volim su s druge strane vode
između žutih lelujavih zidova
telefon me vreba
