Nikada se nisam uspio vezati uz ljude. Hodam po pijesku, a zatim skrećem u oazu; na puteljak obrastao maslinama i tisom. Sunce prži.
Nešto nije kako treba u ovoj šumi, pomišlja. Kaplje s drveća, gusto kao smola. U njegovom dodiru je, naprotiv, sve u redu. Barem
Nešto sam izgubila. A svaki je gubitak samo gubitak, zar ne? Tiho, nedvosmisleno nestajanje. Otputovala sam u hotel na osami. Na pitomom je
Promatram ničiju zemlju, između dva vala, dva udisaja. Pokušavam osjetiti uzemljenje; korijenje koje bi me povuklo duboko u sebe, u središte, u čvrstu
SUSRET Bila su detinjstva Švarcenegeri, šut za pobedu i lastavice Šta bismo rekli jedan drugom Nakon toliko godina To da znam da mu
Autorica: Jelena Zlatar Gamberožić Knjige u priči, eseji i pisma Jelene Zlatar Gamberožić, na začudan su način ispisivanje duga djetinjstvu i strahu o
Njegova želja je moje gorivo. Moja Misija: održavati njegovu usmjerenost prema meni. To je mučno; njegova pozornost vrluda, oči mu divljaju po cesti.
Izbor iz zbirke pjesama Krajolici, ljudi i ptice (Adrian Oproiu) GRADOVI Gradovi, skučeni gradovi kao napušteni kišobrani, gradovi s crnim trnovima na
Pola četiri ujutru je najgore vreme Njeno ime čitano unazad bilo je ime boginje njene priče uvek bubnjevi rata voleo sam je nerazumno
„Daleko je more, ne vidiš mu kraja, tamo u daljini, s nebom se spaja“, govorio mu je djed. Ali dugačak, gotovo beskrajan tepih
BILA SAM TU Strepim nad telefonom Nerviraš se, treba ti pažnja Fale ti lepe reči Dok čekam loše vesti Nisam posvećena devojka Ne
Niti njoj niti majci prostor nije bio poznat od prije pa joj se činilo da je majka otišla tako daleko namjerno, kako bi