Poezija

U rukama vremena Znojni dlanovi pretvaraju pijesak u živo blato Minute su kratkog daha Tek balončići na površini Dani, tjedni, godine cijede se

Kuća izlaska Osjećam da mi korijenje nije uzemljeno čovjek bi pomislio dobro je to sad konačno možeš putovati izaći iz kuće iz zidova

*** Najugodnije trenutke provodim u zabačenim crkvama. U sparno popodne župnici ne čekaju vjernika, kamoli mene. Hladovina i tama gode tijelu, mirisi drveta

Najlon i vjetar Golemi nevidljivi najlon na krovu oronule garaže, pokraj staračkog doma, gonjen vjetrom proizvodi zvuk puščane paljbe, objave rata ili oružane

Reggae Negativa, svugdje tako otvorena nikad sramežljiva da se skriva, pozitiva, pokrivena zemljom kao da nije živa, tužno je to pa kad me

*** djeda zarobe brat ode u zatvor sretnu se u ćeliji širokoj sedamdeset godina brat mu kaže, pogledaš li me krivo rasporit ću

Pjesme iz rukopisa ‘Demiurg guši muhe, crve, pahulje i vodu’: Demiurg. Invokacija se priprema šav po šav sterilizacija instrumenata i prostora provjera skalpela

Natpis urezan u vrata toaleta uz autoput, strništa s jatima vrana, sve što nosiš između riječi i ne stižeš sakriti, reci sada. Sve

Bio sam putanja prijelomne vijesti Bio sam putanja prijelomne vijesti. Gradilište pored, beskrajno brujanje besciljne budućnosti, lomilo mi je duh. Bio sam drhtanje

ciklama ja te volim puštajući te da u uličnom susretu izrasteš u smreku koja ustrajno posti na bliskost šutnjom dok te obasipam zagrljajima

Melatonin Mom ocu nije trebao melatonin za spavanje i šta uopšte meni fali prestara sam za bajke ali taman u godinama kada se

Ljubav Kad se rodila sestra Imala sam tri ipo godine Majka me proglasila za veliku A sestra je rasla na njenom boku Kad