* vidim po kretanju lišća dugo je bilo nepomično ljeto između naših lica nitko ne govori o tome u blistavo okrugloj krošnji uvijek
TIHO BRDO Slijedio sam te u srndaćev Mjesec, žetvu sijena, u divlje šparoge, rogove što rastu iz strništa. Gdje se jagode crvene kosom
* Margaret Mead govori studentima: slomljena bedrena kost njezino zacijeljenje prvi je znak civilizacije kako to pitaju studenti zar nije koplje zar nije
Rat dolazi u vaš grad! Pompezno najavljuju njegov posjet – Svuć će vas u podrume i odnijet će dan Trajat će tek toliko
[KALEMLJENJE] kad si me onomad ispustila iz ruku sunovratih se u ponor sebe čvrsto zatvorenih očiju i u nijemom vrisku spram užasa na
Bilješke s aerodoroma I. Svatko nosi svoj putnički ogrtač. Moj ogrtač je ogrlica. Srebrna, s kuglicama. Planeti su povezani nitima, fine srebrne veze
Bila je srijeda. I bilo je ljeto. Sjedila sam do prozora i promatrala mjesta kroz koja smo prolazili. Autobus je sporo vozio. Zavirivala
UŽASNO MLADA Starost je ružna ružna Vičeš dok svira “Pooh” Treba spaliti sve knjige govoriš Ali ne prestaješ kupovati novine Za potpaliti peć,
Ćao Milena, utorak je, već je dosta kasno, prošla je ponoć, i zapravo je srijeda. Vidiš, dani imaju imena, da uvijek znamo koji
Mi radimo kao da ništa nije bilo To je bio moj moto Tri godine Kao da ništa nije bilo Pre tri godine Odjednom
Akatalepsija Liječnički konzilij je došao do jedinstvenog zaključka: radi se o teškom slučaju akatalepsije, nesposobnosti obuhvaćanja svijeta, objasnili su mojim roditeljima. U strahu
SUSRET Bila su detinjstva Švarcenegeri, šut za pobedu i lastavice Šta bismo rekli jedan drugom Nakon toliko godina To da znam da mu