BUREK I NJIHALO U Krešimirovom gradu spremala se kiša. Debeli sivi oblaci protegnuli su se od Kvanja do Svete Ane, iako su groblja
Stari kolovrat svoji u kutu sobe i čeka. Možda želi da mu se netko približi, pogladi ga i pomiriše, kaže mu da na
U rukama drži papirnatu čašu i malim plavim očima zvjera uokolo. – Ne znam se vratiti kući. – kaže – Ostat ću na livadi,
Sjedimo u kafiću pored mora. Jan i Ilen, dva prijatelja otkad su bili djeca, Ana i ja, dvije prijateljice otkad smo zalutale u
Moj suprug je umro nedavno, nema ni tri mjeseca. Bolest ga je mljela i mrcvarila, jela mu ono malo mesa što je imao,
Kako je bila hrabra… – kaže on, gledajući prema neboderu. – Ja nikada ne bih skupio toliku Hrabrost? – pita ga začuđeno. –
Biti s njim uvijek je bilo kao ući u val. U nešto mokro, gusto i zagušljivo. Njegova bi se nutrina zatvarala oko nje
Ona je kujetina i moraš to već jednom prihvatiti, za Boga miloga! Ne mogu te više moljakati da joj odbrusiš… Petar je u
Na ovom smo istom mjestu bili prije deset godina – shvaćam i zatim kažem to naglas, iako nisam sigurna da ikoga zapravo
U to se vrijeme razredom proširilo neobično praznovjerje. Nitko se nije usuđivao otvarati usta jer se govorilo da ćeš, ako ti Ciganka krene
Martina može izabrati. Uvijek je lijepo moći birati. To je luksuz koji mnogi nemaju. Luksuz ili prokletstvo, pita se Martina dok bira: Matija
I dok zatvaram ulazna vrata i suzdržavam se da ga ne poljubim, jer „daj nemoj, imam već 13 godina“, pitam se je li