Kategorije
poezija

Putnice ostaju bez svega- neobjavljena poezija A. Brnardić

Bilješke s aerodoroma

I.

Svatko nosi svoj putnički ogrtač.
Moj ogrtač je ogrlica. Srebrna,
s kuglicama.
Planeti su povezani nitima,
fine srebrne veze drže me na okupu.
Jedna je putnica ustala iz kreveta, od deke
sašila hlače, na jastuk prilijepila pločicu s imenom
i u nj ugurala stvari. Sad su njezina leđa moj
oslonac. Vozimo se u busu za avion.
U ruksaku je zlatna jesen. I kosu je izvukla iz sna,
našla je busen riječne trave i nemarno ga zabacila.
Umjesto češlja, srpska polja koja su obrađena kao
trokuti i radi nadzemaljske ljepote.
Što bi još odavle bilo lijepo? Škanjci i kukuruz.
Tresemo se u nečujnim oblacima.
Jedan putnik zuri u planete od srebra
s kojima se igraju moji nalakirani prsti.

 

II.

Aerodrom lebdi nad Beogradom.
Žuti suncokreti blješte sa stropa kafića,
satovi se tope na rukama, u prazna srca
ulijeću nesnosni predmeti i parfemi,
kože su tako dobro oribane
i bez ljudskog mirisa.
Lebdimo bez boli.
Otvaram priče Lucije Berlin i osjetim
kako mi se u kutevima očiju nakupljaju suze.
Kao rogovi, samo me sramote.
Vidim puteljak što ide u nebo, našu livadu,
vidim kćer, kuhinjski stol,
što radim ovdje? hoću kući.
Kuća je stan i muž i ogradica i ljutnja
zbog pijane prijateljice.
Što radim ovdje? U knjizi s Dolores,
i njenom sestrom Sally, a na svaki prijelaz s jednih
na druga pripovjedna usta netko
prstom pređe preko mojih pršljenova.
Ipak, malo boli.

 

Putnice ostaju bez svega

Putnica si, i utoliko beskućnica.
Napustila si svoj život, zemlju, stazu, nebo, da bi za time
sada malo tugovala. Što te tamo čeka:
neko apsolutno ništa – pulpom bogata nula.
Atena i sjećanje na nju kad si bila
mlada i očajna.
Bila si gladna, ljubomorna, mrzila si, i tako mi te
žao sada – ali zbilja ne znam kako da ti pomognem.
A da se Atenu pita? Tko je ta cura koja pozira
naslonjena na uličnu rasvjetu?
Prljavo i vruće, i usred prljavog i vrućeg
tvoje rumeno tijelo.
Tvoje otkrivene noge i tvoje prijateljica.
Ona kao kakva trapezistica koja skače s visine
u sedlo i jaše svoje čvrste,
teške traume. Za njom prašina do vrha stabala.
A ti se za jedno stablo držiš. Imaš samo
biljne fantome u glavi. Želiš ih oživjeti.
Ali prijateljica je i kraljica norme i kraljica prijestupa.
Kako joj to polazi za rukom?
Želiš je, te plamene mišićave ruke i posute baršunom.
Tvoji nokti uski bademi, tvrde jagodice od sviranja
po žicama.
Njeni nokti izgrizeni do krvi. To je ta Atena.
A sada? Krov su moja slaba leđa. Sve je počelo s boli.
Napustio me mladenački entuzijazam. Došli su
opasno poremećeni momci, k meni, na srcolika vrata.
Otresam ih sa sebe, polako, godinama.

Atenska košuta na krevetu pored mene
prstima izvlači orah iz meda.
Još jedan potres, ali ona je mirna kao pero.
Meni su oklopi popucali, čudo da sam uspjela odrasti
i vratiti se u Atenu kao ja. Iako, s vapajem u srcu.
Kućo, livado, Kupo.
Zašto putnica beskućnica
ustraje vući za sobom čarne misli? K tome još
svaka misao ima korito i dno, i vapor, i tajne ribe.
Sve rijeke utrpala si sa sobom u avion.
A svrati li tko pogled, vidi majušno stvorenje
što pluta s olovkom u ruci.

 

Vrijeme cvilidrete

Zašto su putovanja prilika za raspad?
Predradnja: prepuštanje sudbini. Odbacivanje svega,
da bi se moglo ući u glavice oblaka, u čitav dozreli vrt oblaka*
Zašto se raspadam, prepuštam curenju?
Nekoliko puta sam se skoro rasplakala:
1) kad je Dolores svratila u dućan po žesticu
2) kad je zaplakalo dijete među putnicima
3) dok sam hodala kroz dim parfema
4) kad sam slutila priliku
* oblaci: petnaest minuta drmali smo se u mutnim glavama.
Oblaci kao medvjedi uz cestu. Stvarni događaj. Mašu putnicima, gladno.
Općenito, glad je pokretač.
Jesmo li primijećeni, dok smo srljali kroz njih?
Avion se trese, zlo mi je, nisam te htjela uvrijediti,
ali ja živim u ovom svijetu i moj je um ograđen slabom
drvenom ogradicom.
Na dokumentima crveno-bijele kockice. Čija si?
Hoću tvoje misli, misli tvog tla. Drži se,
visoko si, nemoj se raspasti. Ma da.
Nisam još ni doputovala na taj jug.

Brzojav:
Došla sam u hotel, putem ostarjela.
Preživjela trganje od doma.
Presađena u drugi grad.
Izbacila listić-dva. Bit će zelen, tvrd plod.
U koštici radost.

 

(Fotografije: Ana Brnardić)