‘Jadan ja’- s tim počinje
Žena koja bježi dala se u trk od osobe koju je dugo promatrala, ali o kojoj nikada nije progovorila.
Bio je to vrlo tipičan narcis s vrlo tipičnim, inteligentnim prikrivanjem.
Promatrala ga je godinama, primjećujući taj nevjerojatan školski primjerak, papirnat kao da je izašao iz udžbenika. Može li u svijetu ljudi zaista postojati jedan takav robotski stvor, pitala se čitavo vrijeme.
Može. Zaista može. Priroda je nevjerojatna i nepogrešiva i prekrasna i divlja i – može, zaključila je. Zaista može.
Pa je odlučila načiniti popis. Možda pomogne nekome tko ga još ne vidi (tko još ne vidi):
– Jadan ja. – (s tim se počinje)
– Ponižavaju me i rade protiv mene. – (s tim se nastavlja)
– Ne dobivam dovoljno onoga što sam zaslužio. – (pažnje, slave, novaca, zasluga. Skrivena je poruka: Nikad mi nije dovoljno)
– Jako si seksi. – (nezaobilazno)
– Drugačija si. Nevjerojatno zanimljiva. – (ne nužno i maštovito)
– Svi su kreteni. – (neporecivo)
– Kombiniram s njih barem 10. O tome koja se ponaša više kao dama i koja mi ima pružiti više, ovisi konačni odabir. – (neće o tome koja mu je najbeskorisnija)
– Nemogući su mi uvjeti. Ne mogu ostati na tom poslu. – (iako sam najbolji na njemu, dakako)
– Ona je rekla to o tebi, a on je rekao to o njemu, a zatim ću svima reći što su rekli o onima i copy-paste ovdje, screenshot tamo. – (posvadi pa vladaj)
– To me više ne zanima. Uopće. – (slijedi tek onda kad je iscrpio resurs, ne prije)
– Ona histerizira. – (neka žena)
– Dramatična je. – (neka druga žena)
– Luđakinja. – (neka treća žena)
– Opsjednuta je sa mnom. – (neka četvrta žena. I jednoj i drugoj i trećoj i četvrtoj se grčevito upucavao najmanje mjesecima)
– Stara ispijena rugoba. – (za žene starije od 35? 40? Vjerojatno su ga i one odbile)
– Poštovat ću granice. – (da, ako mu se odrežu prsti)
– Ti i ja smo tako slični. Imamo tako puno zajedničkog. – (na početku)
– Pa ti i ja, uostalom, nemamo ništa zajedničko. – (na kraju)
– Ja sam uvijek dosljedan. – (nekada je potrebno suzdržati smijeh)
– Nije više privlačna, dosadna je, loše radi, nema smisla za humor, nije mi više zanimljiva. – (sve u svemu – sve suprotno onome što je divanio u fazi snubljenja)
– Ti nisi centar svemira. Ona nije centar svemira. Oni nisu centar svemira. Zašto svi misle da su centar svemira? – (ja sam centar svemira)
– Pametniji sam od ostalih. – (ma nemoguće)
– Ja sam to vidio/shvatio/napravio/prokljuvio prvi. – (klanjam se)
– Koliko sam već puta rekao… – (Magister dixit)
– Ja sam njih ostavio, ne oni mene. – (tko bi se uopće usudio?)
– Oni nisu moralna vertikala. – (ja sam)
– Rugam se, zato postojim. – (bojim se)
– Sve su to kompleksaši – (ja sam komplekse nadišao i imam puno gorih problema)
– Sa mnom si ili protiv mene. Odluči. – (sigurno nećeš pogriješiti)
– Moja trauma je veća od tvoje. – ( od svemira)
– Mene je majka/otac voljela manje, tretirala/o gore nego tebe. – (laž)
– O tome neću. – (skrivanje i manipulacija informacijama pojave se rano)
– Ne sjećam se. – (naravno)
– Nikada nisam to rekao. – (popularni gaslighting)
– Ja sam jedno pošteno, jednostavno stvorenje. – (aha, dušo)
– Nikada ovo nisam nikome rekao. – (osim svima)
– Ovo ne zna niti moja sestra. – (zna svatko u regiji i šire)
– Da ovo nikome nisi rekla. – (bez brige, nikome)
Žena koja bježi mogla bi nastaviti popis tipičnoga. Ima i dokaze i sjećanje. Ali važnije od popisa je sakriti se vrlo daleko jer je osveta najvažnije i najjače oružje koje udžbenički princ ima. U promatranju (koje joj se sada čini i pomalo nesmotrenim) uočila je da je osvećivanje i jedina stvar kojom se kraljević doista bavi, kojim se god zanatom primarno bavio. Smišlja, promišlja, a zatim zabada strelice u golo, osjetljivo meso.
Jednu stvar je doduše dobro učinila kada je krenula u eksperiment:
Nije rekla ništa bitno, a i ono što jest, većinom nije bila istina ili je bilo nešto što se protiv nje ne može okrenuti.
Ukratko, izmanipulirala je manipulatora.
Samo, hoće li taj oprez sada biti od pomoći?
Žena koja bježi prešla je: sedam mora, sedam gora, šest mostova i sedam zemalja da bi se skrasila u osmoj jer je broj osam njezin sretan broj. Tu je tlo žuto, a i voda je žuta, palme rastu rijetko i razbacano. I ima malo hlada. Žena koja bježi tu zbraja i oduzima brzo i hitro jer nema mnogo vremena. Otvara si nove mogućnosti, obilježava nove ideje, kuje planove, osjeća užitke. Nitko zapravo nema vremena (iako je ono ključno jer liječi sve), no žena koja bježi zna da se svatko tko je pobjegao od udžbeničkog princa želi oporaviti što brže. Pogotovo ako nije, kao kod nje, u pitanju bio eksperiment.
Ona se nema od čega oporaviti, ima samo pobjeći i osvrnuti se, s uvijek pristojnim osmijehom.
Ali zato ima drugog posla. Važnijeg od bijega. Žena koja bježi sada, s novom snagom i znanjem, može podijeliti puno savjeta. Razjasniti mnogo toga. Rasvijetliti tajna, tamna i vlažna mjesta.
Ne boji se podruma. Ne boji se ničega. Samo pitajte.
(Tekst: Jelena Zlatar Gamberožić
Slika: Česi Novaković)
