Moj suprug je umro nedavno, nema ni tri mjeseca. Bolest ga je mljela i mrcvarila, jela mu ono malo mesa što je imao,
Razmišlja kako će jednog dana umrijeti i kako će smrt biti blaga, poput gnijezda. Tome se, vjeruje, svi nadaju. Ali zasad se vjetar
Najlon i vjetar Golemi nevidljivi najlon na krovu oronule garaže, pokraj staračkog doma, gonjen vjetrom proizvodi zvuk puščane paljbe, objave rata ili oružane
Reggae Negativa, svugdje tako otvorena nikad sramežljiva da se skriva, pozitiva, pokrivena zemljom kao da nije živa, tužno je to pa kad me
Djevojčice se igraju supermoći na parkiralištu. Tankim rukama pokazuju u smjeru drveta, zgrade, automobila, otočića trave. Imam moć vatre! Imam moć nevidljivosti! Imam
Kako je bila hrabra… – kaže on, gledajući prema neboderu. – Ja nikada ne bih skupio toliku Hrabrost? – pita ga začuđeno. –
Biti s njim uvijek je bilo kao ući u val. U nešto mokro, gusto i zagušljivo. Njegova bi se nutrina zatvarala oko nje
Gluma ili rad na nečemu izvan sebe, kao posljednje uporište onoga kome se sve drugo raspada, koji očajnički želi zadržati svoj mrtvi brak,
Ona je kujetina i moraš to već jednom prihvatiti, za Boga miloga! Ne mogu te više moljakati da joj odbrusiš… Petar je u
Klopke su postavljene pažljivo, ne trebaš o tome brinuti dok te u oči bode zelenilo i tražiš put prema čistini. Nešto je u
Tama se sasvim tiho uvlači u prostor koji gubi poznate konture. Razmišlja kako je san neobičan događaj, čini joj se neprirodnom potreba za
*** djeda zarobe brat ode u zatvor sretnu se u ćeliji širokoj sedamdeset godina brat mu kaže, pogledaš li me krivo rasporit ću