Topla voda mi je polako počela kliziti po koščatim ramenima. Usmjerila sam tuš prema glavi i jadnim rezancima koji su nekada bili moja
Gladni pauk strpljivo promatra svoju gustu mrežu raširenu između tankih grana tek procvalog jorgovana. Nožice crnog kukca grčevito se izdižu i spuštaju, naglim
Probudio se ranije nego inače. Goga je za danas najavila čišćenje, a to je značilo da se svatko od njih mora pozabaviti
Boja kože Žao mi je. Nije se moglo pokrenuti. U meni izazivaš nježnost, ali ne i strast. Mogla sam biti s tobom iz
Pušimo jednu za drugom. Hvata me slabost od cigareta i kave i želim nešto pojesti ili barem prošetati. Želim možda još barem nešto
– Mogli bismo prijeći preko jezera, tako ćemo brže izaći na cestu – kaže ona. Gleda u veliku bijelu površinu obrubljenu crnom šumom.
– Mjesecima sam sanjala da prolazimo kroz šumu, baš kao sada – kaže mu. – Nisam znala što to znači… ali sam često
Danas su točno dvije godine otkako su otišli. Čini mi se kao da je prošao čitav jedan život. Ali, istodobno, i samo nekoliko
Hodaju po šumi. Šuma je sve gušća, ali i dalje svijetla, a kroz grane se probijaju zrake sunca. Ona želi nečim rasjeći tišinu,
Nešto nije kako treba u ovoj šumi, pomišlja. Kaplje s drveća, gusto kao smola. U njegovom dodiru je, naprotiv, sve u redu. Barem
Nešto sam izgubila. A svaki je gubitak samo gubitak, zar ne? Tiho, nedvosmisleno nestajanje. Otputovala sam u hotel na osami. Na pitomom je
NOVA PRIČA „Čuj, žao mi je,“ kaže držeći moju najnoviju knjigu u rukama „ali ne valja.“ Sjeda u stolicu nasuprot, ne skidajući baloner.