Žena koja bježi traži ‘pik spas za mene’, iako je nitko ne proganja. No, budući da je osjećaj progonjenosti osnova njenog identiteta, osnaživanje
“You like it darker? Fine. So do I. ” (S. King: You Like it Darker) Tišina kaplje po krovu, kucka u zidovima.
Ovo je njezin grad. Pozvala me, ili sam se sama pozvala. I sada sam tu. – Nađi si mjesto. – kaže. Ali ovdje
Tu su i paučine. One nadgledaju i sve primjećuju. Stražari. Voli kada se skupljaju po uglovima zidova i po rubovima namještaja. Uživa gledati
“Treba imati karaktera da se čovjek ustrijeli!” (M. Krleža: U agoniji) “I’m just mad as hell cause I loved this place For
Povraćam te, naglo i silovito. Praznim dijelove sebe koji su se počeli pretvarati u mrak iz kojeg si došao i u koji ćeš
U međuvremenu si se pretvorio u neboder s dvanaest katova. Stajala sam u podnožju i brojala balkone. Primijetila sam nekoliko mjesta na kojima
Pokucam na tvoj prozor, kao što sam to uvijek činila. Iznad njega je cvijeće, ispod njega ukrasni grmovi, oprezno i pažljivo uređeni, rad
Sve je ostavio unutra: ono što je spremao, osmišljavao i gradio. Fasada je bila nenadmašna, a dugo je povlačio četkom, mirnim, odmjerenim pokretima
“Neki smatraju da je tretman šutnjom najteži oblik emocionalnog zlostavljanja. To je kazna koju koriste zlostavljači kako bi se žrtva osjećala nevažnom, bezvrijednom,
Nitko mi to nije rekao, nitko me na to nije upozorio, ali počelo mi se događati oko četrdesete godine života: neumoljiva i stalna
Znam da znaš kako je uzdizati se, kretati se u vis. Znam da znaš kako je vinuti se, skočiti na val koji te