Sve je ostavio unutra: ono što je spremao, osmišljavao i gradio. Fasada je bila nenadmašna, a dugo je povlačio četkom, mirnim, odmjerenim pokretima
“Neki smatraju da je tretman šutnjom najteži oblik emocionalnog zlostavljanja. To je kazna koju koriste zlostavljači kako bi se žrtva osjećala nevažnom, bezvrijednom,
Nitko mi to nije rekao, nitko me na to nije upozorio, ali počelo mi se događati oko četrdesete godine života: neumoljiva i stalna
Znam da znaš kako je uzdizati se, kretati se u vis. Znam da znaš kako je vinuti se, skočiti na val koji te
Ljubav se ne može sakriti tamo gdje je ima, niti stvoriti tamo gdje je nema. (F. de La Rochefoucauld) Sve se prelijeva
Groznice su prošle. Upale se povlače. Zubno meso, meko tkivo, grlo, limfa, sve se smiruje, a probavni se trakt usporava. Sreća koju je
Koliko je prošlo? Desetljeće? Dva? Dulje? Još uvijek kao da se nastojim izvući iz tvog voska. Budim se u znoju iz sna da
Lukas kroz život prolazi s dva nastojanja: jedno je biti što skriveniji, drugo biti što otkriveniji. Jednom mu je netko napisao da njegov
*Priča predstavlja svojevrstan uvod romana u nastajanju na kojem radim, radnog naslova „Veličina plijena“ i njime je inspirirana (Jelena Zlatar Gamberožić) Svila
Nikada se nisam uspio vezati uz ljude. Hodam po pijesku, a zatim skrećem u oazu; na puteljak obrastao maslinama i tisom. Sunce prži.
Promatram ničiju zemlju, između dva vala, dva udisaja. Pokušavam osjetiti uzemljenje; korijenje koje bi me povuklo duboko u sebe, u središte, u čvrstu
Njegova želja je moje gorivo. Moja Misija: održavati njegovu usmjerenost prema meni. To je mučno; njegova pozornost vrluda, oči mu divljaju po cesti.